Zar je moguće voljeti nekoga tako lako-
obožavati svaku njegovu vrlinu
isto ka' i njegovu manu...
Gledat ga u oči i besprijekorno mu se diviti
premda pravog razloga za to nema?
Jeli moguće osjetiti toliku privrženost za njim-
da i kad ga držiš za ruku, bojiš se da ga gubiš?
Sanjat ga u tihim noćima uz zvukove gitare
i udisati zrak koji ne razlikuje javu od zbilje.
Jeli moguće ljubiti usne
čije bi ljubio cijeli svoj život,
dodirivati ruke- one koje su te milovale prvi put?
Promatrat nebo, darovat mu tisuće zvijezda
i na koncu mjesec, sunce i sebe...
Zar je moguće voljeti nekoga tako lako
i tako puno- toliko da sebe smanjiš i do zrna
toliko da zaboraviš da uopće postojiš????
Post je objavljen 18.01.2006. u 17:26 sati.