Prostorija je hladna i diskretno osvjetljena. Imam i televizor.
EI Niš.
Antena Iskra.
Snježi po ekranu.
Tek tada uočavam foto tapete sa motivima ribe, riže i soje.
Strašno, nikada nešto jezovitije nisam vidio u svom životu. I najgladnijeg mesoždera bi natjerealo na plač, no ja se ne dam.
Mala ćenifica je u kutu sobe.
Prošlo je 12 sati od posljednje srednje u kajmaku sa više luka. Još uvijek se osjećam dobro.
Uzimam novine koje su ispod stola. Bljak. Bacam ih gnušajući se.
Doktor u kući, Zdravlje i Moja sudbina.
Vrtim po programima. Ništa pametno.
Daju epizode Golog kuhara. Isjekli su dijelove sa mesom. Samo neke zeleniše mućka. Prdi mi se od gladi.
Pokušavam da zaspim. Oću al malo sutra.
Pijem dvije tablete apaurina koje su mi ostavili na noćnom ormariću. Gledam u sliku na zidu. Mrtva priroda. Kriška kruha i voda. Fuj. Osjećam se ko da je Veliki petak.
Apaurini djeluju i tonem u san....
Post je objavljen 18.01.2006. u 16:23 sati.