Ljubav se ne srdi.
Ona nema u sebi gorčine.
Kada se govori o manama kod takozvanih kreposnih osoba, onda se najčešće spominje jedna gorčina. To je često jedina slaba točka jednoga karaktera koji je inače u drugim stvarima veoma dobar. Sigurno poznajemo mnoge osobe koje bi bile posve dobre da nemaju onu svoju sklonost da se lako rasrde i brzo planu.
Postoje dvije kategorije grijeha: grijesi tijela i grijesi duha.
«Izgubljeni sin» je primjer prve, a njegov «stariji brat» primjer druge kategorije grijeha. Društvo bez puno razmišljanja osuđuju rasipnog sina (grijesi tijela). Međutim daleko su teži grijesi duha, tj. grijesi uzvišenijeg dijela naše naravi.
U očima Onoga koji je Ljubav sama, grijesi protiv ljubavi su daleko teži od grijeha tijela. Naša je jakost u duhu, a ne u tijelu kaže teolog Karl Rahner. Zato grijesi duha imaju veću težinu.
Ni senzualnost, ni glad za bogatstvom, ni pijanstvo ne mogu toliko naškoditi kršćanstvu koliko to mogu učiniti loši karakteri puni gorčine. Jedan loš i impulzivan karakter je u stanju da zagorči život jedne obitelji, ili zajednice pa podijeli zajednicu, razori najbolje odnose, ponizi osobu, ražalosti i zatruje nečije djetinjstvo.
Najteže traume djeca nose iz obitelji gdje nije bilo puno ljubavi, nego gorčine.
Samo Duh Kristov može prožeti naš duh i očistiti ga.
Samo Duh Sveti može zagrijati grudi ledene i smekšati ćudi kamene...
Nitko se ne može promijeniti spontano s vremenom, niti samo dobrim željama.
To može izvesti u nama samo Duh Sveti kad ga iskreno zamolimo i dopustimo mu da nas mijenja...
Post je objavljen 18.01.2006. u 06:01 sati.