Kao učitelj (Seta je bio naučnik koji je sredstva za život dobijao od svojih učenika), zaista bi mogao pokazati više pažnje i poštovanja prema dobroti svoga gospodara. Odlazi! Moje sluge donijet će ti tvoju vreću pšenice. Seta se nasmješio i otišao u carski vrt čekati nagradu. Za vrijeme ručka car se zanimao da li je Seta dobio nagradu. Rekli su mu da dvorski matematičari računaju broj zrna koja pripadaju Seti. Car se natmurio, jer nije navikao da se njegove naredbe izvršavaju tako sporo.
Uveče se car još jednom zanimao da li je Seta sa svojom vrećom napustio carski vrt. Odgovorili su mu da njegovi matematičari rade bez odmora i nadaju se da će do svanuća završiti račun.
- Zašto oklijevate s tom isporukom? - gnjevno je podviknuo car. Prije nego svane sve do posljednjeg zrna treba biti isporučeno Seti. Ja dvaput ne zapovijedam.
Ujutro su matematičari rekli caru: Savjesno smo izračunali koliko zrna pšenice treba dobiti Seta.
Taj broj je toliko velik ...
- Koliko velik bio da bio, nadmeno je upao u riječ car, moje žitnice ne oskudijevaju. Nagrada je obećana i treba je predati Seti. - Nije u Vašoj moći, gospodaru, da isporučite obećanu nagradu. U svim Vašim ambarima nema toliko zrna pšenice koliko treba isporučiti Seti.Ako želite ispuniti obećanje, tada naredite da se sva zemaljska prostranstva pretvore u oranice, naredite da se isuše sva mora i oceani; naredite da se istopi sav led i snijeg koji pokriva daleke sjeverne krajeve. Neka sva ta prostranstva budu zasijana pšenicom. I sve to, što rodi na tim poljima, naredite da daju Seti.
Car je zapanjeno slušao objašnjavanje matematičara.
- Kaži mi taj čudovišni broj - razmišljajući rekao je car.
Post je objavljen 17.01.2006. u 22:41 sati.