Thranduila su već duže vrijeme prožimale crne misli. Njegovom su se malom kraljevinom pronijele glasine o rastućoj Sjenci u Zelenšumi. Ali na njegovom srcu je ležala još veća sjena. Jer on je vidio stravu Dol Guldura i nije ju mogao zaboraviti. Kad bi pogledao na jug, spomen na ta mračna vremena bi mu zatamnio sunčanu svjetlost, i premda je znao da je kula razrušena i napuštena, strah mu je zborio u srcu da zlo nije zauvijek poraženo - uzdići će se opet. Glasnik sa juga kojeg mu je poslao njegov prijatelj, kralj Eldarion, samo je potvrdio njegove sumnje.
Tri su se puta šumski vilenjaci bježeći pred Sjenkom povlačili na sjever sve dok nisu na samom sjeveroistočnom rubu šume osnovali svoje kraljevstvo i po uzoru na kralja Thingola iz Doriatha pod zemljom izgradili tvrđavu i velike dvornice. Doduše ne tako raskošne kao Thingolove ali bio je to dom.
- Zašto, o presvjetli Eru - zdvajao je vilenjak - zašto opet? Kud da se sad sakrijemo pred Sjenom? Da je barem moj sin još ovdje. On bi sigurno izabrao borbu umjesto povlačenja.
Legolas, princ Zelenšume otplovio je u Blaženo kraljevstvo početkom Četvrtoga doba. Iako je kralju taj odlazak teško pao sam je odlučio ostati u Međuzemlju dokle god ima šumskih vilenjaka koje treba voditi. Nadao se da će taj ostanak proteći u miru nakon što je Sauron jednom zauvijek uništen. Ali izgleda da on nije bio te sreće - valjalo mu je opet odlučiti u ime svoga naroda. Borba ili povlačenje, teška je bila kraljeva dvojba. Među njegovim pukom je još bilo mladih i vatrenih vilenjaka koji bi brzopleto izabrali rat, ali sam kralj je imao previše godina na plećima i previše ratova za sobom da bi bezglavo uletio u novi sukob.
- Ali ne moram još odlučiti - tješio se Thranduil - najvažnije je da sada mudro izaberem onog koji će nas predstavljati na savjetovanju u Gondoru. Više će mudrih glava lakše zajedno odlučiti što nam je dalje činiti. A ja ću odluku savjeta ispoštovati.
***
Thranduilov je vranac jurio put juga. Njegov ga je jahač tihim glasom poticao na još brži trk. Kralj je Zelenšumu, koju je u svojim mislima posljednjih dana ponovo počeo nazivati Mrkodolom, odlučio zaobiči s istočne strane. Kako su se galopom približavali onom dijelu šume koji je skrivao Dol Guldur u kralju je rasla jeza. Bio je potpuno siguran da se Zlo ponovno uzdiglo na ruševinama tvrđave. Zlo za koje do sada nije ni znao da postoji. Sad je već bio siguran da je donio pravu odluku - sam poći u Minas Tirith. Stvari koje tamo treba ispričati i odluke koje treba donijeti - posao su jednog vladara. Ionako u Vorenturovu odanost i sposobnost da vlada narodom u njegovoj odsutnosti uopće ne sumnja.
- Samo da ovaj put nismo zakasnili - mislio je vilin-kralj, gospodar Mrkodola, dok je ostavljao šumska prostranstva iza sebe.
Post je objavljen 18.01.2006. u 22:32 sati.