Uzaludnost pisanja
Pišem postove u ovom svom blogu a nitko ih ne čita. Vidim to po komentarima , kojih nema. Nije li onda taj moj trud uzaludan. Govoriti a da te nitko ne sluša je besmisleno, pisati a da to nitko ne čita također je besmisleno.
No, ni ja ne čitam tuđe blogove. Zašto? Zato jer ne znam adrese. Kako doći do adresa? Ako tko zna neka mi javi.
Želio bih znati koje sve osobe s područja Općine Jasenovac ali i one osobe koje tamo ne žive ali su vezane bilo čime za to područje a koje imaju kompjutere i njihove e mail adrese i blogove. Mogli bismo svi na jednom blogu imenom Jasenovac ili slično svi komentirati odnosno razmjenjivati mišljenja . Bilo bi to nešto kao lokalne novine koje uređuju i pišu sami čitatelji.
Ovako svi pišemo a malo tko čita – govorimo a malo tko sluša.
Sinoć sam na TV gledao “latinicu” i bolno suosjećao s raseljejnim i izgubljenim osobama jer sam sve to proživio i znam vrlo dobro kako je sve to teško.
Također sam gledao emisiju na rubu znanosti na temu “polje nulte točke”. Bila mi je zanimljiva ali mi se ne sviđa što je prerasla pomalo u sferu imaginarnog, metafizičkog. Mislim da proučavanje “nulte točke”, ako ćemo je tako zvati, spada u vrlo egzaktno znanstveno područje.
Kao što “Rođenje i smrt nisu dva različita pojma, nego različiti aspekti istog stanja.”, tako ni ostala stanja i događanja u cijelom svemiru nemaju neki krajnji početak i konačni svršetak, nego se izmjenjuju - nastaju i nestaju u izvornoj točki – nultoj točki, u polju nulte točke.
Energija i materija su dva oblika jednog istog kao što su vrijeme i prostor dimenzije istog svemira povezani u konačnoj brzini – brzini svjetlosti. Jedno bez drugoga ne može postojati a njihove granice postojanja susreću se u “polju nulte točke”, koje se nalazi u kavntnom području znanstvenog proučavanja, u njegovoj najvećoj dubini –na razini gdje prestaje materija i počinje čista energija i obrnuto.
Post je objavljen 17.01.2006. u 19:49 sati.