Marketing
Privilegije
Dragi moji...
Blagdani su iza nas, nastupilo doba "najdužeg" mjeseca u godini.
Siječanjska depresija?
U mom slučaju prije će to biti izvjesni oblik hibernacije u kojem radije umišljam kako mi je energija u nultoj točki izražavanja. U svojevrsnom ishodištu sadržane su sve moje još nepodjeljene impresije, ne postoji ushićenja, razočaranja niti frustracije, a sve su opcije otvorene na putu zasićenom od putokaza, znakova obavijesti i(li)opasnosti...
Informacije i događaji koji mi dolaze u susret kao da se događaju nekome drugom. Rješanja i načini o tome kako djelovati, kao da su već sve odgledane epizode nekih dobrih-loših tv serija. Neka nova iskustva za sad, nemaju priliku pustiti korjenje na tlo okovano zimom ali pohranjene u svojim vremenskim čahurama dočekat će one svoj karmički trenutak djelovanja...
U siječnju se rado prisjećam....
trenutaka i osoba koje su uvjetovale ono nešto zbog čega danas jesam onaj koji jesam. Svojim životnim navikama i prilikama ostavile su pečate u načinu mojeg razmišljanja, kao ogledni primjerak uložen u kratkom treptaju igre naših zajedničkih odnosa. U svojim svakodnevnim reakcijama uviđam koliko još žive i djeluju kroz mene...
I tako..., dok sudjelujem u vanjskim događajima koliko i svaka žaba u dubokome pijesku, razmišljam (ipak) o privilegijama...
Čak se pri tom i osječam privilegirano, u prvom redu zbog toga što mi je toplo i bezbrižno vam mogu laprdati o svemu. A mogu i ljenčariti i zanemarivati bilo koji značajniji oblik izražavanja.
Privilegija? Mnogi se ne bi složili oko toga jer načelno, ta riječ uzima (sasvim neopravdano) konotacije drugih značenja (i očekivanja).
Negdje sam čitao da svjetske giga-mega zvijezde pored basnoslovnih zarada uživaju ponajprije u privilegijama koje su priskrbile svojim zvjezdanim statusom.
Dakle, privilegije za njih nisu ono što sebi zarađenim novcem mogu priuštiti već onaj tretman (ma koliko bizaran bio) kojeg kao takve zbog te činjenice u društvu imaju. I onda svi obični smrtnici mogu samo zavidno i visokomoralno raspredati o njihovim životnim perverzijama.
Privilegiran - istoznačnica je za biti ispred ostalih.
Koliko je to nagrada a koliko kazna uviđaju ubrzo svi privilegirani predvodnici svake kolone jer svaka kolona ima i svoje začelje. Razmišljanjem o privilegijama nisam želio suosjećati ni sa kim. Htio sam potaknuti razmišljanje o stvarima kojima smo svi svakodnevno privilegirani dok u isto vrijeme uviđamo i upiremo prstom na razne tuđe privilegije i krajnje oblike tih privilegiranosti. Frustrirani brojnim nepravdama, sramotnih društvenih okolnosti, na žalost, zanemarujemo svoje privilegirane trenutke, koji naravno nisu usporedivi sa tuđima jer su to naši trenuci, a koje upravo zanemarujemo!
Naravno, ljudska nepravda stvarno može dogurati do rubova nečije egzistencije ali to isto može učiniti i vlastiti nemar, nebriga i ponajviše - samozavaravanje!
Znam da moj (nepopularni) način razmišljanja ne može ohrabriti one koji trpe nepravdu na vlastitoj koži, ne može niti mene ponekad, no što može? Tko može?
Ipak može!?...
Želite li doista da odgovor na to pitanje bude pozitivan? Ja želim i vjerujem, vjerujem da ima jako puno privilegija na ovome svijetu, samo je pitanje trenutka kad ih netko od nas spoznaje.
Ako je privilegija za vas tek osječaj zahvalnosti na poklonjenoj prilici svakodnevnih spoznaja - slavite je i veličajte u sve dane svojega života...
Post je objavljen 17.01.2006. u 17:37 sati.