28.09.2005., srijeda
ne, nisam mu textala.
I ne zato shto on to ne zna da ceni. maybe he does, maybe he doesn't. ne znash ti, ne znam ja. a posle one scene sevanja ccelave glave ispred mog ulaza u chetiri ujutru, i'm pretty sure da ne zna ni on.
Stvar je u tome da to necce nishta promeniti, a nisam htela da mu dam izgovor za, yes i'm available this weekend also.
zato sad romantika, aa. umesto neposlanih pisama, neposlani smsovi.
'Pijem nes decaf, jedem blek chocolit. Idem spiti. And then it hits me, da li sam ja kubanska balerina tvog zzivota. Metafora. Kao bamboocha. Jel.'
Eto, sutra kisha.
depresija je sebichna stvar. posveccujesh se svojim strahovima umesto ljudima. kreativna sam u izmishljanju fobija i troshim energiju na crne rupe.
i ranjiva sam.
but then again, kad nisam.
nisam pushila jedan ceo dan.
shta mi nedostaje?
gledanje filmova sa njim.
vodjenje ljubavi sa njim.24/7 mi to nedostaje.
ispijanje pelina sa njim.
retki trenuci kad se smeje.
josh redji trenuci kad se nasmeje mojim forama.
kad sam radosna sa njim.
kad me poljubi u rame.
kad me poljubi u vrat.
kad mi kazze debeliccu.
kad je razocharan mojim neverovatnim nepoznavanjem nacionalne istorije.
onaj dan kad nam je napravio ruchak.
izmisljeni dan kad cce da me pozove preko dana.
- 10:40 - lepe rechi (0) - printaj svakodnevno - #
Post je objavljen 28.09.2005. u 15:11 sati.