pitanje koje se trenutačno odnosi na čak dvije stvari u mom životu. prešla sam u novi klub. opet. treninzi. opet. nakon pola godine ničega. satrt će me. nema veze. opet imam osjećaj korisnosti. donekle. dakle, počela je nastava. opet. žao mi je svih vas koji sada morate donositi prilično važne odluke i imate samo jednu priliku za ostvarenje. i te pripreme. ah, sad barem shvaćam kako sve ono što sam radila nije bilo uzaludno. sad samo moram napisati taj nesretni maturalni rad, izbjeći maturu i usredotočiti se na treninge. a kad dođe četvrti mjesec i mene čekaju neke dosta važne odluke. ali o tome kad bude vrijeme. nije istina da možemo naučiti kako živjeti. uživati u životu. postoje određene dužnosti, očekivanja. mnogi to ne shvaćaju. a ostali misle da uživaju. they could have it so much better:) postoje dvije vrste ljudi: oni koji slušaju i oni koji ne slušaju. a sigurno postoje i oni koji se prave da ne čuju i oni koji ne žele čuti. hm, to bi bile četiri vrste. whatever. ne razumijemo jedni druge, ali ipak se pretvaramo. cijelo vrijeme. ima nešto istinski loše u svima nama. then again, ima i nečeg dobrog. valjda. nekima u glavi, a nekima u nožnom palcu. to je nešto što poput ugruška putuje našim krvotokom. dolje. gore. gore. dolje. stop?
Post je objavljen 17.01.2006. u 10:18 sati.