03.01.2006., utorak
jako sam umorna. ochi me svrbe od umora. prazan pogled. nema na teveu nishta.
izdao me prijatelj, izdao me brat.
dok chekam da se skine supestar od sonicyoutha, da se setim radosti od pre deset godina, smishljam kako bih sada mogla da te iznenadim. okreccem glavu.
prekrasno.
da li sam rekla da sam umorna.
o da.
a kad legnem, neccu mocci zaspati.
jer sam, naime, uspeshno sebe ubedila da patim od insomnie.
insomnia, kako to srebrno zvuchi.
pa lupetam sad.
na stolu ispred mene stoji miljkovicceva uspavanka za lalu.
sluchajno. marijana je vratila sa chitanja. pa je ostala na stolu. nije vraccena na policu.
kod mene je uvek nered. makar spremila sobu temeljno,
kao kad zzelish da prochistish dushu i telo,
za pet minuta i tridesetchetiri sekunde volshebno cce se pojaviti papiricci, pilule, parfemi i knjige koje ne znam gde da smestim.
a odecca?
poluizguzzvana svuda.
nabrajam, na dve stolice u ovoj sobi su nehajno nabacane: dve suknje, kapa, shal, rukavice, jakna, bunda, rozi brus, drugi rozi brus sa crvenim tachkicama, krzno trash prsluk, rolka, narandzzaste shtucne, charape tri para, trenerica, zelena majca.
na stolu krsh.
mrzi me i da gledam.
jesam li rekla da sam umorna?
ali onako oke.
od sutra menjam zzivot.
da vidim kako cce izgledati.
nasumice otvaram uspavanku.
zzmurim.
prst ccu zaustaviti i ta rech cce da simbolishe pochetak mog ponovnog rodjenja.
NE.
to je rech koja treba da obelezzi ovo gore napisano?
oke.
dakle ne.
to mi je i anonimni radnik sa gradilishta na kipru rekao dok mi je gledao u dlan.
da moram da nauchim da kazzem ne.
mozzda i ima smisla.
str 81.
cela rechenica: 'Mozzda se ne seccash.'
ja to inache chesto radim.
tako iz bezveze otvorim knjigu i gde mi se prst zaustavi to prochitam.
naravno zzmureccki.
kao kad se ljubish.
i to kao shatro, treba da mi pokazze put.
pih.
laku nocc.
- 23:01 - lepe rechi (3) - printaj svakodnevno - #
note to myself: anegdota savete bojicc sa putovanja u singapur (cimerka broj dva moje bake, u sobi 108, u starachkom domu na novom naselju), tuzzni isechak iz zzivota moje druge bake, majke, tatine mame, pokojne angeline stefanovicc. pishem detalje sutra. valjda. zashto? a ko cce ga znati. valjda mi zanimljivo. (tanja 03.01.2006. 23:20)
chancho_verde, useru sa soulseeka, nije lepo da se diskonektujesh kad mi je ostalo josh samo 10 minuta i 11 sekundi da skinem pesmu. to bi mi bash znachilo. isto tako, pichomimi, useru sa slska, nije lepo shto nesherujesh vishe ove 4 pesme koje sam zzelela da skinem od tebe: gilbert o sulivan-alone again (naturally); burt bacharach and dionne warwick- wishin' and hopin'; when you smile; send in the clowns. sada to moram da trazzim i skidam ponovo. a umorna sam. (tanja 03.01.2006. 23:28)
u najavi: esej o tome zashto su ljudi ludi, iskompleksirani, lazzljivi i neverni. bez dubokih promishljanja, dalekosezznih zakljuchaka i zloccudnih komentara. ja, sitna dusha sa primesama jako zajedljivih opazzanja, sam zakljuchila da sam ipak glupa k'o nocc. i nisam stvorena za takmichenje. uvek sam to mrzela. pih. kao da ja moram da se dokazujem. nikad robom. a da. mazohista najobichniji. (tanja 03.01.2006. 23:35)
Post je objavljen 03.01.2006. u 10:53 sati.