Postoji riječ u hrvatskom i srodnim jezicima koja nam dosta olakšava svakodnevnu komunikaciju, ali i neke neugodne situacije koje se srećom ne događaju svakog dana. To je jedna i jedina, neponovljiva the riječ – jebiga. Čudo jedno koliko često možemo koristiti tu riječ, rabiti je opet i opet, a počesto je upravo ona i najbolja moguća. Npr. bivša majka rekne: -I tako mi Traktorka ubi jedino dijete, moga Plugomira.- Evidentno je da je to trenutak za jedno jasno i nedvosmisleno –Jebiga- i to u nešto tišem izdanju. Teško da se može nešto pametnije reći u takvom trenutku. Ovdje dakle imamo primjer kada upućujemo «jebiga» kao riječ utjehe i nemoći, no njezina primjena je u vokabularu svake elokventne osobe puno šira.
Kada doživite nekakvo manje razočaranje, a takva su ipak najčešća, uglavnom je uvijek moguće lamentiranje o tom razočaranju zaključiti jednim kvalitetnim –Jebiga.- Za velika razočaranja primjerenije se držati oprobanoga «Jebo mu (joj, im) ja (pas, Hitler) mater» barem dok to razočaranje ne postane dio svakodnevice i postane «jebiga» materijal. O Hajdučeee... Isto tako «jebiga» vrlo često koristimo kada nešto zaseremo i netko nas priupita –A zašto si napravio-la to i to?- Uglavnom nemamo razumno objašnjenje te posežemo za mojom najdražom riječi. Genijalnost ove neviđene riječi je da ustvari na svako neugodno pitanje koje počinje sa «zašto si» rečenicu možemo početi (često i završiti) s «jebiga». Isto vrijedi i za stanje ojađenosti, rezignacije, predaje, nemoći, muskulfibera...
Da ne bi sve glede te fantastične riječi bilo u negativnom kontekstu, vrijeme je da razmotrimo sljedeću situaciju: -Šta, opet si dobio na kladionici?- -Jebiga, 'ko zna - zna.- Eto, na ovom primjeru zorno možemo vidjeti da Vrag nije uvijek crn, iako naša riječ-junak češće dolazi do izražaja u trenucima koji su manje sretni ili pozitivni od ovog zadnje opisanog, što meni niti najmanje ne umanjuje njezinu simpatičnost. Psovke su u pravilu verbalna agresija, no ova psovka ne sadrži u sebi ni trunku iste, dapače, miroljubiva je k'o Miroljub, može se koristiti u sijaset situacija koje ovdje nisu obrađene te se zalažem da se kao takva sve više uvodi u standardni književni izričaj, a također i u mirovne pregovore širom meridijana i duž paralela. A kad se ja za nešto založim...
Kad već serem o jeziku, moram nadodati nešto nevezano uz prethodnu temu, a to je da već godinama bezuspješno tragam za riječi koja bi skinula riječ «najneindustrijaliziraniji» s vrha liste meni poznatih najdužih riječi (naravno hrvackih i srbskih). Za to vrijeme sam pročitao dva Zagora, jednog Kapetana Mikija, kao i šest časopisa o dirižablima i nisam našao niti jednu dužu. Jebiga.
Hmudek Lingvistični
Post je objavljen 17.01.2006. u 09:59 sati.