Marketing
Cesta za nikuda
Oči bride suhe
a misli prazne
dok okrećem volan
prevelikog vozila,
moje sigurnosti
i sve u što se uzdam.
Na cesti za nikuda.
Prolaze sati i kilometri
dan za danom
bez ljudske duše.
Miriše na dolazeću oluju
pustinjskog pijeska
užarenog.
Na cesti za nikuda.
road to nowhere.jpg
Ne sjećam se više
boja asfalta i zelenila.
Spaljena zemlja od
pustinjskog požara
i osušena šiljasta debla.
Bez kapi vode.
Na cesti za nikuda.
Willy willy vrtlog
naglo izranja iz šikare
i trese haubu vozila.
Resko zazvoni zli duh
i odjuri dalje.
U sekundi.
Na cesti za nikuda.
Otresem prašinu i pijesak
isperem oči i piljim u bocu
koja se prazni.
Prenaglo.
Bojim se dana bez vode.
Na cesti za nikuda.
Borim se s vozilom
koje trese i proklizava
po crvenom pijesku.
Pričam sama sa sobom
i s kosturima
uz
cestu za nikuda.
Ravni beskraj i
poneki grob uz put
i jezero vode u daljini.
Loša šala ili igra
Boga i Sunca.
Ne izazivam.
Na cesti za nikuda.
Ako dođem do kraja
živa
Možda krenem iznova
dok rudnici opala ne doteču
dok me svjetlo pustinje ne oslijepi
dok vode ne osuše.
Neminovno.
U nirvani zauvijek.
Na cesti za nikuda.
© siječanj, 2006.
Post je objavljen 20.01.2006. u 00:42 sati.