Kad dođem u školu i vidim sav taj kaos, zavrti mi se u glavi. Glazba, koju puštaju pod odmorom je odvratna i drečava(ona u kojoj vokal vrišti kao da opisuje kako je u paklu), umjesto da nas opušta…Ah, dobro, i to se nekome sviđa…Možda bude i nešto što se meni sviđa. Dok sam išla u školu izračunala sam da me čeka još pet mjeseci rada…otprilike…Tada mi se zavrtilo, i smučilo, ali sam odlučila križati dan po dan, da mi bude lakše. Samo još ne znam kako ću križati kad nemam kalendar. Moj «najbolji prijatelj» čestitao mi je novu godinu.
Najdraži prof Volner urlao je kao i uvijek na postavljeno pitanje:»Kakva pitanja! Nema pitanja! Jesam ja šta reko? Nisam! Pa onda??? Ništa pitati..Ajmo dalje….»
Ma…barem smo se vratili u taj cirkus pa nam nije dosadno kod kuće...Teta Ljuba nam nam je za malo manje od 40 min uspjela objasniti 190 od 200 kostiju u ljudskom kosturu…Bravo za nju…A nama se palčana kost slomila dok smo pisali…Bilo je ooooooooooodlično…za prvi dan. U jednom sam trenu pomislila kako je super što idemo u školu, ali onda mi se počelo spavati i bilo je strašno. Zadnji sat sam bila KLINIČKI MRTVA!!!!!!!!!!! Jer je matematika osobit doživljaj..
Na pitanje kakvi su to nezavisni linearni vektori, odgovor je bio sljedeći:»Oni koji nisu zavisni.»
I onda ti budi normalan…Mislim da je pozitivno što su mi rekli da sam sva opasna i luda…Mislim da je za sve kriv današnji dan…Ali znam da će biti bolje…I neću više pisati o školi…Dosta je što svi moramo svaki dan trpiti sedam sati( sutra 8) slušanje i zatupljivanje.
A baš sam htjela reći nešto pozitivno….. aaaaa jeeeeeee…
Bila sam sinoć u kinu. Gledali smo film koji se zove Prodavačivca. Nešto je najdosadnije što sam ikad vidjela…Neki djelovi su bili dobri. Na primjer onaj kad smo se Lidija i ja smijale bez razloga, ili kad smo probudile Romanu i njoj se smijale…Ili kad sam joj doviknula da ide kući….Važno je da je u kinu bilo 20-ak ljudi koji su više od sata morali slušati nas dvije/tri kako se svađamo. Pokušavale smo jedna drugoj objasniti glupi film…bez uspjeha… i nema se što shvatiti…Film je bijedno realan i tipičan američki kao neka ljubavna drama s elementima humora…Ne dobro…
Danas mi se ne piše o nečemu ozbiljnom, jer sve što bih napisala bilo bi pesimistično i tamno…a to ne želim…pa ću se malo oraspoložiti
Voze se LUDACI u avionu....I divljaju oni - skacu, vicu Pilot sav u strahu
sto ce sad! Kak da ih smiri...Past ce avion ak se ne smire... I nade jednog
pametnijeg ludaka - " Daj deder smiri ih malo!!" I stvarno nakon 5 minuta
grobna tisina - ni da se muha cuje...I pozove ponovno pilot ludaka - " PA kak
si ih tak smirio. Stvarno svaka cast - reci cu upravitelju da te pusti..."
A ludak ce nato - " A nis nije to! Pa samo sam ih pustil na DVORISTE da tam
divljaju!!"
Za baku koja je poginula u požaru:
"Sve još miriše na nju"
Za ženu koja se bacila kroz prozor:
"Poleti galebe, poleti..."
Sjede 3 Crnogorca na obali rijeke i gledaju kako teče. Odjednom
jedna grana nošena vodom prođe kraj njih. Nakon pola sata kaže:
PRVI: Ja mislim da je ono bio hrast.
Dva sata nakon toga kaže:
DRUGI: Ja mislim da je grana bila bukova.
Nakon još tri sata kaže:
TREĆI: Ljudi, ako se mislite svađat', idem ja kući!
Šime i Mate šeću po rivi kad ugledaju tipa kako se utaplja.
Gledaju to oni neko vrijeme, kad reČe:
ŠIME: Vidi ovo, Mate, ma Ča mi stojimo?
MATE: Jemaš pravo, Šime, 'ajmo sist!
Post je objavljen 16.01.2006. u 22:09 sati.