Nero D'Avola (u doslovnom prevodu - Avolski crnjak) autohtona je sicilijanska loza, nastala pazljivom, visevekovnom selekcijom u vinogradima jugoistocne oblasti Sirakuza. Od ovog tamnog, jakog grozdja pravilo se veoma snazno, punokrvno vino, koje su zbog njegovog neutralnog ukusa dugo mnoge evropske (francuske) vinarije koristile kao "kicmu" slabijim i delikatnijim vinima. Vremenom se menjalo i vino Nero D'Avola, udeo alkohola je snizen na nivo "regularnog" vina, a razvijena je i izezetna aroma. I dalje funkcionise izvanredno u kombinaciji sa drugim sortama (uobicajena je mesavina sa Cabernet-om i Merlot-om), a popularnost mu definitivno raste pa je sve vise malih vinarija koje ga proizvode i plasiraju na svetska trzista. Moze, ali ne mora, da odlezi u hrastovini. U zavisnosti od vinarije moze posedovati izrazeniju aromu ribizle, visnje, borovnice, raznih trava, vanile... sto ga cini vinom koje se pije mlado, mada postoje i Nero D'Avole kojima par godina lezanja ne oduzima nista od kvaliteta, naprotiv. Ja sam do sada probao 4 razlicite Nero D'Avole i moj je utisak da se ovo vino izuzetno dobro slaze sa mesom. Iako mi je veoma prijalo i uz biftek u biberu, apsolutni hit je bilo uz jagnjetinu u tapanadi sa kaprom, pecenu sa krompirom i paprikom.
Ako treba da preporucim odredjenu Nero D'Avolu oslonicu se na apel drage Feisty (oksimoron) i sebi i vama dati u zadatak da probamo vino koje nosi naziv Furat, a proizvodi ga vinarija Ajello.
Uz rizik uzastopnog pisanja o donekle slicnim, jakim, crnim vinima (Malbec, Nero D'Avola) koja su mi ocigledno bliska srcu mogu da ponudim obecanje da ce sledeci post biti sasvim drugaciji. Do tada...
uzivajte u slici sicilijanskog gradica Avola
Post je objavljen 16.01.2006. u 22:23 sati.