Pad singapurske utvrde 1942.
Singapursku utvrdu branilo je mornaričko topništvo, imala je reflektorska svijetla za osvjetljavanje akvatorija luke, velika podzemna skladišta goriva, streljiva i vode, a u blizini se nalazilo i novosagrađeno zrakoplovno uzletište Tengah. Spremnici s gorivom bili su dostatni za 6-to mjesečne potrebe britanske mornarice. Općenito gledano baza je bila izgrađena tako da može izdržati najgoru moguću opsadu do dolaska britanske europske flote. Osobita pozornost tijekom gradnje utvrde posvećena je teškim topovima od 18 incha, te bunkerima koji su trebali braniti luku i južnu obalu Singapura. Međutim, iz teško prohodnih džungli u zaleđu Singapura nije očekivana nikakva opasnost. Upravo ovaj propust zapečatio je sudbinu singapurske utvrde. U prosincu 1941. u luku su uplovili bojni brod Princ od Walesa i krstarica Repulse, s pratnjom od četiri razarača. Budući da je nosač zrakoplova Indomitable ostao usidren na Jamajci, a upravo on je trebao pružiti zrakoplovnu potporu britanskim brodovima, a kako su Japanci već bili na istočnoj obali malajskog poluotoka, britanski brodovi krenuli su im u susret. No, 10. prosinca uočili su ih japanski zrakoplovi i potopili oba broda sa zapovjednikom Phillipsom i 700 mornara. Potapanje ova dva broda negativno se odrazilo na posadu singapurske utvrde, a time je ona i ostala bez zaštite s mora. S otprilike 65 000 vojnika japanski general Yamashita, nadimka Tigar s Malaje napreduje kroz džunglu prema singapurskoj utvrdi. Iako brojniji Britanci nikako nisu mogli zaustaviti japansko nadiranje, a nakon bitke kod Jitre, gdje su pretrpjeli poraz u stalnom su povlačenju. U iznimno kratkom roku od samo deset tjedana japanske postrojbe prešle su kroz 600 km teško prohodnih malajskih džungli i došle iza leđa britanskoj utvrdi. Završni japanski napad na utvrdu počeo je 8. veljače 1942. godine i trajao do 15. veljače kada je svaki otpor britanskih snaga prestao. Britanski zapovjednik general pukovnik A. E. Percival potpisao je predaju neosvojive singapurske utvrde, iako je premijer Churchill zapovjedio da ustraje u obrani do kraja. Japanci su izgubili oko 10 000 vojnika, a zarobili su gotovo 130 000 vojnika Britanaca i Commonwealtha. Zarobljenici su kasnije odvedeni na gradnju željeznice u Burmu gdje ih je oko 12 000 umrlo.
Potpuni promašaj strateške prosudbe graditelja utvrde i britansko podcjenjivanje protivnika i Azijata u cjelini, neodlučnost britanskih zapovjednika priskrbili su Britaniji jednu od najvećih kapitulacija i najtežih katastrofa u dotadašnjoj povijesti. Iako se Britanija krajem rata vratila u Singapur, padom utvrde 1942. zauvijek je okončana njezina dominacija na Dalekom istoku.
Post je objavljen 16.01.2006. u 21:35 sati.