Uh...težak li je povratak u stvarnost.
Prošli tjedan u ovo doba sjedili smo u hotelskom restoranu na 1050 metara nadmorske visine, večerali svoju tjesteninu (bella Italia) i smijali se susjednom stolu koji se mučio s prijevodom jelovnika za sljedeći dan. Ah, sudbo kleta! Zašto godišnji tako brzo prođe?
Zaista, ne pamtim kad mi je povratak u stvarnost tako teško pao kao ove godine! Nakon sedam dana snijega i sunca, danas sam sjela u auto i brisala kapi kiše na vjetrobranskom staklu (ilitiga šofer šajbi). Ah, sudbo kleta!
Ne znam više što napisati a da ne budem patetična. Kad se malo doživljaji slegnu, dat ću si truda pa napisat nešto u svom stilu :D.
Zasad ovoliko!
Post je objavljen 16.01.2006. u 20:46 sati.