Marketing
Predrasude+ rasizam= katastrofa
Danas sam čula jednu od najgorih rasističkih primjedba ikad izgovorenih (neću je tu ni pisati) i to od strane očeva prijatelja. Čak se i moj tata zgrozio jer nije mogao vjerovati da taj tip ima takvo mišljenje. Uglavnom, ta sramota za ljudski rod veliča ne samo organizacije poput Ku Klux Klana nego i Hitlerovu nacističku ideologiju. Ljudi drugih rasa su za njega višak na planetu.
Ja sam poprilično strpljiva osoba i mogu podnijeti dosta stvari, ali ponekad i ja puknem. Osobito kad se radi o takvim stvarima. Srećom, tog čovjeka ne viđam često pa sam mu mogla dati «malu životnu lekciju». Uglavnom, moj 2-minutni monolog ga je uspio ušutkati i onda sam lijepo odšetala ne mareći za njegovu reakciju. Ne moram ni spomenuti da se nadam da ga više nikad neću vidjeti.
Sigurna sam da znate puno toga o Hitleru i njegovom antisemitizmu, a još više znate o zbivanjima koja su se zbivala u raznim logorima diljem Europe, uključujući i Hrvatsku. U tom obračunu sa Židovima masovno su stradali i hrvatski Srbi i Romi. Neću pisat o tome iz dva razloga: ne bih mogla stati i napisala bih roman, a drugi razlog je što je takve stvari prebolno čitati i neću nas sve na to podsjećati.
Ku Klux Klan je Europi manje poznat (osim iz filmova). Nakon mafije, Ku Klux Klan bio je najutjecajnija tajna organizacija u SAD-u, čiji su članovi prema nekim podacima nekažnjeno ubili preko 3.500 crnaca. Prvi su put osnovani 1866. godine u gradiću u Tennesseeju kad im je u poslijeratnom razdoblju namjera bila uspostaviti nadmoć bijele rase zastrašivanjem i nasiljem. Unutar društva postojala je stroga hijerarhija, od velikog čarobnjaka do velikog kiklopa, a oblačili su se poput duhova da bi zastrašili praznovjerne i zaštitili identitet članova. Do 1882. godine, kad je klan zakonom proglašen kao protuustavan i zabranjen, gotovo da je i nestao, zahvaljujući ponovnoj uspostavi nadmoći bijelaca. Zatišje je trajalo do 1915. kad je u Atlanti KKK ponovno osnovan, kao izraz patriotizma i reakcija na revoluciju boljševika u Rusiji, imigrante i promjenu etničkog sastava američkog društva. Ovaj su put na meti bili svi stranci, Židovi, ali i rimokatolici, budući da se klan sastojao od protestanata. Simbol ponovno rođene organizacije bio je zapaljeni križ, a danas se smatra da, iako se više ne radi o mnogobrojnom društvu, svoje snage udružuju s neonacistima u SAD-u.
I što sad ja mislim o tome?
Danas je rasizam itekako prisutan. Samo u malo izmjenjenom ruhu. Ljudi crne rase su i dalje zapostavljani , teže dobivaju poslove, umanjuje se njihova vrijednost itd. I još se svi pitaju kako je moguće da u kriminalu na ulicama SAD-a dominiraju crnci. Što oni očekuju? Da se pridržavaju one „Tko tebe kamenom, ti njega kruhom?“ Ista stvar je s Romima. Ljudi se ponašuju prema njima kao prema krajnjem smeću, izbijaju skandali kad se neko od romske djece pojavi u razredu s „bijelom“ djecom..
Predrasude očito upravljaju društvom. Vjera, boja kože, financijska situacija, spol.... Ružna ali istina činjenica je da u većini slučajeva (i naglašavam da nije tako uvijek) za uspjeh nije potrebna sposobnost ni inteligencija već “pravilna” boja kože, određena vjera i naravno, bajan obiteljski pedigre. A da ne govorim na kakve prepreke nailaze na oboljeli od AIDS-a i homoseksualci.
I što da kažem na sve to? Prema koncepciji, svi smo stvoreni jednaki. Svi se rađamo, dišemo, jedemo, razmnožavamo se, starimo i umiremo. I onda se ljudska rasa okrene protiv sebe same. Ma svaka nam čast. Divna nas budućnost čeka. Ipak je čovjek čovjeku vuk. I mi se bojimo izvanzemaljaca, prirodnih katastrofa, smaka svijeta... Molim vas. Ako nas ikad nešto uništi to ćemo biti mi sami.
Post je objavljen 16.01.2006. u 22:35 sati.