Marketing
Zoljom ću ti obrisat suze
I tako smo mi nakon jednog dana ljenčarenja odlučili malo prosvjetliti sebe iliti se, pa smo u neko doba ujutro krenuli prema Akropoli. Vožnja metroom trajala je nekih pola sata, ali vlak je stao točno ispod brda, jer uz toliko brdo ipak ne može. Platili smo karte i kao četvorica junaka koji su preživjeli rat u Vijetnamu, započeli smo svoj uspon prema vrhu. Prva stvar koju je trebalo malo bolje promotriti prije samog Partenona bilo je antičko kazalište sa pripadajućim amfiteatrom. Tamo smo naišli na neprijatelja u vidu jednog srpskog para, te smo im zaprijetili smrću. Odmah su pobjegli. Imali smo amfiteatar samo za sebe.
Nakon amfiteatra i još jednog poprilično strmog uspona, bili smo iznad još jednog amfiteatra u koji se nije moglo, jerbo ga drugovi Grci obnavljaju. No, uslikali smo ga, skupa sa jednom albanskom familijom i ruskom majkom sa dvoje neposlušne djece. A onda je slijedio još jedan uspon i došli smo skoro pa na vrh. Tu je bilo malo više ljudi, a neki čak nisu bili iz istočnoeuropskih zemalja. Prošli smo neke stupove u fazi obnove i neke štenge koje su u dobrom stanju i izašli smo na čistinu, a u nas je blejao Partenon. Prošetali smo malo brdom, uslikali nekoliko memorabilnih, a najviše se divili samoj Ateni kojoj se nije vidio kraj ni sa jedne strane svijeta. Nismo mislili da je grad toliko velik. Ali, je.
Amfiteatar do kojeg se nije moglo
Ta neka građevina
Omanji grad Atena
Pozdrav domovini
Posjetili smo još muzej, ali Grci su jako pedantni kad dođe do kraja radnog vremena i nema tamo fleksibilnosti. Ako si tek ušao u muzej, a brkata drugarica je zazvonila zvonom, nemaš ti što pogledat izloške do kraja. Kibaj van!! Žalit se, nema smisla. Vidjeli na vlastite oči. Mi smo imali sreću da je gospa zazvonila baš kad smo izašli iz muzeja, pa nismo ništa propustili. I tako smo lagano započeli svoj spust prema Plaki i Monastirakiju. Stari su to dijelovi Atene. I prepuni uskih uličica, prepunih prodavačima koječega. Od crnaca koji prodaju lukove i strijele, afričke bubnjeve i fake Louis Vuitton, do grčkih pajdaša koji prodaju sve živo za sitne pare. Ali, mi smo prvenstveno bili gladni kao stoka pred klanje, pa smo našli neki lokalčić u čijem izlogu se vrtio divovski gyros. Unutra gužva, ali ima reda i poretka. Naručili smo hrane kao u najboljim danima. Svaki po porciju kebaba, tzatziki, vino, salate, lebac, issssss...
Plaka
Ćevapćić
Doma smo bili neka dva sata kasnije. I čamili smo doma neko vrijeme. Dapače, neki su obamrli i otišli spavati. Neki su pili alkoholna pića. A neki su gledali televiziju na kojoj opet nije bilo ništa. Sve negdje do nekog doba, kad smo svi bili orni i spremni da se ode malo van. Prvo do brkatog prodavača mesine. Gdje se izjelo štošta. I gdje sam si zasrao košulju od silne masti i mesa. Pa smo otišli natrag doma da se presvučem. I da se Vođa posere. A zatim smo uzeli taksi i otišli negdje gdje ima puno birtija i restorana. Tamo smo se trebali naći sa Tasosom, ne bi li nas on, jel, odveo u neki strip bar. Tako je i bilo. Vozili smo se neko vrijeme, a onda parkirali u nekoj ulici. Nasuprot nas stajao je divovski neonski znak na kojem je pisalo SEX. Pošteno. Došli smo na ulaz, gdje je Tasos malo porazgovarao sa dežurnim mrcinama na ulazu. Kao da su se nešto svađali. Ali par sekundi kasnije svi su nam se klanjali i lijepo nas uputili prema ulazu niz dugački hodnik. Ušli smo u tamni prostor, gdje je neka istočnoeuropljanka upravo završavala sa svojim skidanjem. Gospodin u odijelu nas je odpratio do jednog separea otkud je pucao dobar pogleda na cijeli lokal. Pet sekundi kasnije, svi smo imali po ženu u krilu. Ali, sad smo već znali kako odigrati karte, a da ne potrošimo puno, pa smo se bacili samo na razgovore. Tako je Jay-Z rekao da ima dijete i da je rastavljen od žene, a da je dijete sa njom i da je tužan zbog toga. Ja sam bio arhitekt Igor iz Moldavije ili bubnjar najpopularnijeg hrvatskog benda itd... Zabavili smo se bilo lažući, bilo da su nam crnkinje skakale po penisima.
U brkatog svakakvijeh delicija
Sam čin žderanja i flekanja košulje
Sutra...
Ne znam da li ću sutra pisati!!!
Post je objavljen 16.01.2006. u 17:30 sati.