Pocnuva da se spusta mrakot nad gradot.Dozdot neumorno paga.I dodeka sedam pokraj prozorecot po koj se slivaat kapki dozd, razmisluvam.Se obiduvam na odgovoram na mnogute prasanja koi me macat.Se e pusto i mracno.Crni oblaci se vivnaa nad gradot.Tamu na ulica gledam po nekoj covek koj so brzi cekori ita kon svojot dom.Nekade nedaleku svetlata pocnuvaat da se palat.I ponatamu vrne.Ovoj dozd nema milost kon nas.Kako da saka da ne poplavi.A prodolzuvam i jas sednat na prozorecot.Gi nabljuduvam kapkite koi se obiduvaat da stignat do mene i da me doprat, da me navlaznat.Odvreme navreme po nekoja solza ke potece niz moeto belo lice.Vrne i ponatamu, no nikako da gi izbrise tragovite od minatoto.Nekade dlaboko navlezeni vo mene kako da se plasat od toa.Begaat daleku.Nedostizni se.
I taka, vecerta pominuva na isto mesto so isti cuvstva.Uste edna neprespana, besona nok.Uste eden den pominat vo ocaj i obid za premestuvanje na eden drug kraj od zivotot.Gotovo e.Eve i sonceto se raga.A jas i ponatamu stojam na prozorecot i gledam.Kako da ocekuvam da se pojavi nekoj.Kako da sakam da zdogledam nekogo.I vo ovoj nov den se prasuvam sebesi kade da trgnam?Po koj pat da zacekoram, a da ne se prisutni cuvstvata koi momentalno me opkruzuvaat?Neznam.Zatoa ostanuvam na istoto mesto i ponatamu i cekam, iako neznam sto i kogo.Se nadevam deka ke dojde nekoj den vo idnina vo koj ke doznaam.
Post je objavljen 16.01.2006. u 16:22 sati.