Jučer sam se vratila u moj zlatni kavez... Ali ostala su sjećanja na tjedan bez obaveza , tjedan zezancija , tjedan zaljubljenosti ; ostalo je pitanje , je li mi se napokon ljubav osmjehnula?
Dečko je savršen ... a ja sam se zatelebala do preko ušiju... Ne mogu ni opisati , nikad se prije nisam tako zbunjeno i zaluđeno osjećala. Kad smo bili u disku bilo je tako , neopisivo , kako me držao ... Poslije mi je pala napamet ideja , ... toliko sam ga htjela poljubiti , ali naravno , ja k'o ja suzdržala sam se ...
A da čujete koji sam ja pehist ... upišali biste se od smijeha... Jučer ja čekam neko malo zavidno doba , da pošaljem poruku , dečku mojih snova i ... zaspim ... i spavam ja spavam i kroz mozak me samo prostrijeli moja namjera ... skočim s kreveta ko iglom u dupe ubodena ... počnem panično tražiti mobitel , i shvatim da je 03: 19 a.m. ... otkrijem , on je meni poslao poruku , ali u 23:19 p.m. dakle s odgovorom sam kasnila samo puna 4 sata ... Ali , tješi me , što me se ipak sjetio , ma lik je savršen.
Ma , meni treba egzorcist...
E , da malo preskočim tu temu , počinje od danas s radom ''žuta ludnica''... Pogađate ? Al , bar ću vidjeti , moje malo društvance ...
I opet se vraćam sanjarenju , o mogućnosti ponavljanja one 2 lude noći u Lieber Augustinu...
Post je objavljen 16.01.2006. u 10:26 sati.