Marketing
Kursi
Brdo Blaženstava (1)
Brdo Blaženstava (2)
Tabgha
Umnažanje kruhova
Prema Kafarnaumu
Nastavljam s opisom svoga putovanja oko Galilejskog jezera, što sam ga početkom mjeseca poduzeo kako bih svome gostu pokazao Galileju na nešto drugačiji način, onako kako je nije mogao upoznati kad je prošli put bio ovdje.
Nakon što smo obišli Kafarnaum s njegovom veličanstvenom bijelom sinagogom, crnim naseljem i zanimljivom Petrovom kućom u kojoj je i Isus živio, odlučili smo krenuti dalje na istok, podno Golanske visoravni.
Na slici se s ove strane jezera vidi nešto stabala među kojima se skriva Kafarnaum, a nama je bila želja stići na onu drugu obalu.
Iako smo dobar dio puta već prešli pješice, ovo je ipak bilo malo predaleko, a htjeli smo prije mraka stići i do Tiberijade. Pozvali smo stoga iz Tiberijade taksi te smo, nakon pregovaranja koje nije bitno snizilo cijenu, krenuli uz obalu jezera. Usput smo prešli i rijeku Jordan koja izvire na sjeveru Izraela, a ovdje se ulijeva u Galilejsko jezero. Navečer ćemo opet prijeći preko Jordana, ali na mjestu gdje se ta rijeka izlijeva iz jezera i nastavlja svoje vijuganje sve do Mrtvog mora.
Stigli smo, tako, i do mjesta što sam ga htio pokazati svome gostu. Zove se Kursi, pripada izraelskim nacionalnim parkovima, pa je moj gost platio ulaznicu od 12 šekela. Ja imam godišnju kartu, pa nemam takvih problema. Ovdje se mogu vidjeti ostaci crkve, vjerojatno iz 5. st.
I tu je glavni građevni materijal ovaj crni bazaltni kamen što ga u okolici ima u izobilju. Uz crkvu su nađeni i ostaci samostana, i svratišta za hodočasnike, i tijeska za ulje. U desnoj, južnoj lađi ove trobrodne crkve nalazi se mala krstionica.
Tko je dao napraviti krstionicu, dao je postaviti i ovaj mozaik s natpisom na kojem je upisano ime prezbitera, što znači svećenika, i igumana, što znači opata, Stjepana (grč. Stefanos). Prema natpisu, dok je on bio iguman, podignuta je i krstionica, koja se na mozaiku naziva fotisterion, to jest »mjesto prosvjetljenja«.
Ovo mjesto, međutim, ne zaslužuje toliko našu pozornost zbog ove crkve i krstionice, koliko zbog jedne male ruševine koja se nalazi nešto dalje na brijegu.
Iz ovih se ostataka vidi da je bila riječ o maloj kapeli. I danas su vidljivi ostaci njezine apside.
Tu je pokoji stup.
I, naravno, neizbježni mozaik.
Obično se misli da je mozaik znak bogatstva, no tome nije tako. Tko je bio bogatiji, za svoj je pod koristio mramor, dok se rješenju s mozaikom utjecao nešto siromašniji sloj. Usto, ovaj se mozaik sastoji od nešto većih dijelova, što je još jedan znak nedostatka sredstava.
Zašto sam, dakle, doveo svoga gosta na ovo mjesto? Pa, zato što se ono tradicionalno povezuje s jednim mjestom spomenutim u evanđelju. Neki, naime, misle da ono malo svetište označava mjesto drevne Gergeze, prema Luki, ili Gadare, kako je naziva Matej. Možda se i u današnjem imenu »Kursi« krije ta stara Gergeza (u nekim se rukopisima naziva i Gerasa). Ovdje je, dakle, po predaji, Isus nekog opsjednutoga oslobodio mnogih zloduha, a zlodusima zapovijedio da prijeđu u svinje. Doista su se ovdje mogle uzgajati svinje, jer kraj nije pripadao provinciji Judeji, nego poganskom Dekapolisu. Zlodusi su prešli u svinje, a svinje se strčale prema jezeru i ondje podavile.
Tko god dođe do ovoga mjesta, ima doista lijepi pogled na Galilejsko jezero.
Jedino, ako se stvar dogodila baš ovdje, onda svinje, ne da su se strčale, nego su trčale, i trčale, i trčale... Na kraju su valjda i stigle do toga jezera.
I mi smo morali brzo napustiti ovo mjesto. Ne zbog zloduha, nego zbog portira koji nas je upozorio da je mjesto pred zatvaranjem, a i taksi je čekao. Morali smo još proći istočnom stranom jezera do njegove južne obale. Ondje ćemo i dovršiti naše putovanje.
Nastavak: Tiberijada
Post je objavljen 16.01.2006. u 08:34 sati.