I eve me.Deneska se razbudiv vo edno drugo vreme.Vreme na kralevite, princevi i princezi, vitezi i samovili.Deneska se razbudiv vo eden ogromen zamok izgraden od tuli, so golemi drveni porti.Prepoln so slugi i vojnici, so straza pred mojata vrata.Denska sum gostin na kralot.
Nedaleku od bliskata suma go slusam glasot i cekorite na konjite koi se doblizuvaat nakaj nas.Premnogu se blisku.Go slusam glasot na trubata koj predupreduva i dava znak za nivnoto pristignuvanje.Go slusam glasot na vojnickite cizmi koi trcaat niz hodnikot.Se podgotvuvaat za nekoj precek.Se podgotvuvaat za precek na negovoto visocestvo.Slusam tropanje na vratata.Poleka vratata se otvora i mi se doblizuva edno blagorodno momce koe ljubezno mi nudi beli skapoceni alista za precek na negoviot gospodar.So golema voshit gi primam i mu se zablagodaruvam.
Gotovo e.Site se na svoi mesta.Kralot pristigna.Se e tisina.So nekakva voznemirenost sedam na krvetot i cekam.Sto e sledno?Povtorno tropanje na vratata.Sirokata vrata se otvara.Na pragot gledam covek, no liceto ne.Od nadvoresnite zraci koi prisilno navleguvaat vo mojata soba pravat maglina.Go zasolnuvaat negoviot lik.Stanuvam.Toj veke trgnal nakaj mene.Pocnuvam da cuvstvuvam strav, trepet.
Ti si.Ti si kralot.Vikam straza za pomos, za izlez od ovoj kosmar, no nikoj ne me slusa.Naredbata e negova a ne moja.Ovaa e negovo kralstvo.Kralstvo koe se prostira pomegu sedum morinja i planini, kral na kogo site mu se potcineti pa duri i moeto srce.Me zarobuva.Stanuvam negov rob.Me zaklucuva.Ne mi dozvoluva da se vratam nazad vo svojot svet, vo svetot vo koj pripagam, svet na mojata realnost.Mi bara moja raka.Vo red e.Prifakam.Pa neli e kral, a jas negov rob?
Post je objavljen 15.01.2006. u 21:55 sati.