
Gotovo, kraj, the end, finish... Odu praznici.
Ah, kako mrzim promjene. Nikad se nisam dobro nosila s time. Treba mi dosta vremena da se naviknem na nešto. Makar i na najmanju sitnicu. Nakon svakih praznika ja (kao i većina drugih) se moram ponovno početi navikavati na staru rutinu. Ustajanje u 6:30, ispijanje kave dok provjeravam mail, brzo spremanje za školu...
Sad me ubija pomisao da neću imati free subote. Pripreme za faks počinju i to je još jedna nova stvar.
Kad se samo sjetim koliko mi je trebalo da se naviknem na novu sredinu kad sam upisala gimnaziju. Prvih nekoliko tjedana sam bila očajna, izgubljena, ali navikla sam se. To je valjda u ljudskoj prirodi. Bez obzira kako nam neka situacija bila nepodnošljiva, nakon nekog vremena bi se pomirili s time i navikli se. Uvijek sam se pitala kako svi oni zatvorenici izdrže godinama u zatvoru ili kako se ljudi nauče nositi s bolestima. Jednostavno se naviknu. Ali to je dugotrajan proces i zato mrzim kad se stalno nešto mijenja. Ne mogu si pomoći, takva sam.
Svima školarcima, sretno sutra u školi. Trebat će nam sreće.
Post je objavljen 16.01.2006. u 19:48 sati.