moje su oci veceras tako teske.odlucila sam da se necu bojati.chi se ne frega.
sutra cemo vadit mozak musici....bilo kako bilo...proci ce...ako i padnem koga briga.sta mi to znaci..prije ili kasnije svemu ovom doci ce kraj.necu se ni sjecati ovog tjedna koji me ceka...ni laba..ni galilea..ni valisnierija...ni par scalini....sve ce to bit samo uspomena....cemu zivciranje....sta bude bit ce..sasvim mi je svejedno....ne mogu mi nista!!nitko mi vise nista ne moze..jer nikome ne virujem..jer odustajem od ljudi...odustajem od odustajanja...sve mi je nebitno...nicem se ne nadam...naka bude kako bude...moji su me ideali odveli u svijet iluzija,promasenih snova,lazi i prevara...neka me sad vjetar nosi gdje god zeli...ne moze me odvest na gore mjesto od onog u kojem se nalazim sada...
moje su oci veceras tako teske.
Post je objavljen 15.01.2006. u 20:47 sati.