Marketing
Reklamacije se ne uvažavaju!
Često se u trgovinama, bankama i poštanskim uredima nalazi upozorenje: Naknadne reklamacije ne uvažavamo! Drugim riječima, upozoravaju nas da odmah prebrojimo svoj novac ili da dobro pogledamo kupljenu robu jer sve ono što kasnije primijetimo – bilo kakav nedostatak ili oštećenje – ne opravdavaju; ne vraćaju novac, ne uzimaju natrag ono što smo kupili.
Dakle, dobro je znati što kupujemo i dobro je držati se nekih pravila. Za sve ono što kasnije primijetimo da nam ne odgovara – već postoji sumnja da smo sami oštetili ili da smo na neki način utjecali na kvalitetu proizvoda ili količinu novca. Jer, trebali smo to odmah primijetiti.
Možda će na prvi pogled biti začudna činjenica da me to podsjetilo na drugu vrstu međuljudskih odnosa i da sam se zapitala postoji li i tu slično pravilo? Uvažavamo li naknadne reklamacije?
Dogodi nam se da upoznamo nekog, provedemo neko vrijeme s tom osobom, katkad ostanemo samo poznanici, a često postajemo i prijatelji, pa i više od toga. Budući da je uvijek potrebno vrijeme da bismo dobro upoznali neku osobu, tek se kasnije najbolje pokaže u kakvom smo zapravo odnosu i kakva je tko osoba.
Slično je i sa zaljubljivanjem, vezama, pa i brakovima. Iako s nekom osobom provedemo određeno vrijeme, uvijek postoji mogućnost da smo negdje iza ružičastih naočala zaljubljenosti nešto i previdjeli, a u nekim situacijama vjerojatno i namjerno «zažmirili». No, to je sve ljudski, događa se. Kad stvari krenu loše, a situacija dođe do usijanja i ako se nakon toga dogodi i prekid veze, e, onda ljudska priroda pokaže svoje pravo lice. Ljutiti i razočarani, muškarac i žena jedno drugom svašta izgovore i izvlače iz rukava rodbinu do desetog koljena.
Da stvar bude gora, ne završava sve na tome. Nakon toga se uključuju bliske osobe, prijatelji, katkad i rodbina. Grupa za potporu. I pred njima se izvlači prljavo rublje. Svatko ima potrebu ispričati svoju stranu priče. Onda je On konj, idiot, kreten i niškoristi, a Ona krava, glupača i namiguša iako su dotad jedno drugom skidali zvijezde s neba. Nerijetko se nakon više mjeseci, pa i godina, ponavljaju isti epiteti i životinjske osobine na sam spomen dotične osobe.
I tu je sad kritična točka. Nije mi jasno zašto ljudi imaju tako jaku potrebu izgovarati sve te ružne stvari za osobu koja je bila dio njihova života, s kojom su provodili dane, mjesece, godine, sastajali se ili čak živjeli zajedno. Kako je taj konj cijelo to vrijeme mogao biti dobar ili kako se s tom glupačom moglo živjeti, a da se to i ranije nije primijetilo? Ne govore li ljudi na taj način nešto i o sebi?
Vjerujem da su to teški trenuci i da se često prolijeva žuč, ali zašto se uvijek nastoji širiti krug ljudi koje treba «osvijestiti» koliki je On idiot ili kakva je Ona krava. Najprije su bili jedno drugom sve na svijetu, a onda odjednom počinje gađanje blatom.
Mora li se baš skupljati krug istomišljenika i sipati otrov na sve strane ili se te stvari mogu i drugačije riješiti? Pa i kad se zaljubljujemo u nekoga, ipak poznajemo donekle tu osobu, nismo posve gluhi i slijepi od ljubavi. A kad je već tako, trebali bismo imati na umu da se onda ni naknadne reklamacije neće uvažiti.
Post je objavljen 15.01.2006. u 19:50 sati.