Ispod površine, bolje je tamo gdje je mokro, gdje sunce ne dopire. Radno vrijeme se skračuje i produžuje, što nije bolje ispod površine gdje sve pluta. Konačno vjerujem u neuzaludni truli zimski san koji traje, pa neće da prestane bog mu jebo mater dok se u africi djeca igraju sa pjeskom, dok se u kini djeca igraju sa iglom i sa koncima, dok su svi sretni mi ovdje spavamo zimski san nad sanovima od svih sanova koje možeš sanjati snovima tvojim koje sanjaš kada zdrkaš prije jer onda se sve promijeni, i to na bolje jer nije potrebno sanjati ono što si već radio jučer ili maloprije, već je logično da se sanja nešta drugo, a sanjanje o drkanju ili čak o jebanju zaista nije rješenje, malo je možda čak prekomercijalno sanjati ono što sanjaš kada ga ne zdrkaš prije. Nisam gladan nisam žedan, a pijem i jedem, jebeš to što me nitko ne jebe, ali odkud mi novci. Mislim da konačno mora da bude izrečeno da je daemon izdao mene. Neslana šala mi je uništila karijeru i inspiraciju. Ne vjerujem da bi očekivali od čovjeka kojega ste držali za ruku dok su vas karali redari u popravnom domu, da bi pomislili, a kamoli pomislili da bi onto zapravo učinio. Onaj kojega smatraš sličnim sebi, zato što je određene stvari prošao, a što čini čovjeka zapravo nego ono što on prolazi, naravno da ništa drugo. Smatram da i silovanje proširuje horizonte spoznaje samoga sebe, te da ako si se ti za vrijeme proširivanja horizonta držao sa nekim za ruku tada očekuješ, ne očekuješ, več znaš da te on neče nikada izdati i popljuvati. Nije mi drago što sam izgubio svoju muzu ili ti najboljeg životnog suputnika koji se slaže samnom što se i zanata tiče, a i duhovnih i fizičkih aktivnosti, nije mi drago. Ne želim reči, ja nisam s njime imao ikakve seksualne igrice, iako smo pričali o tome, ali ja se opet sa druge strane, iako mi se jako dojmljivo poigravao, ja odbijam ikakav seksualan odnos sa istim spolom, osim ako je pod prisilom, ili ako je u pitanju život, egzistencija, kraj svijeta ili tako nešto. Dakle samo da se zna da od daemona ja ne očekujem da one meni ne kaže što ro, ali ja imam čvrste argumente koje ću navesti u svojem daljnjem tekstu, ako mi tako spada sa misli, dok mi um pomoću živaca, titraja, upreavlja rukama koje tipkaju po tastaturi slova. Nije mie briga. Ja sam shvatio da nije stvar u tome tko je tvoja inspiracija, već što je tvoja inspiracija, što se tiče izvantjelesnoga, nije stvar u tome. Krajnje je vrijeme kako bi doziranim sredstvima opisao svoju izdaju. Bili samo mali, za sranja nismo znali, već smo ih radili. Pametni smo bili, ali i djeca, a što djeca znaju, zanju to da rade što rade, što im pada na pamet, kod njih barem vidiš što im pada na pamet, nisu lažna i komplicirana, već čista srca i mahnitog karaktera kavi smo bili i mi. Došlo je do pogreške u sistemu, što vjerujem da nije rijetkost, te smo slučajem kroz igru, prijateljici, koju nikada neću zaboraviti, jer to nije bilo na moj, niti na njegov zahtjev, već na njen, tražila je da ju bacamo, pošto je bila patulčica, nabacivanjem je pala na šiljastu ogradu i probola si prsa, te umrla na licu mjesta. Nije nam bilo drago što smo to učinili našoj prijateljici, pa samo joj odlučili donijeti nešto za pojest i za popit, iako je ona bila mrtva, a odkuda bi mi to znali sa 9 godina. Smrt nismo poznavali, konačnima se nismo osječali, što je u tome loše, ja neznam. Dajući joj čašu vode, ona se nije odazivala, te smo iz bijesa razbili na njoj i tanjur i čašu te je boli sa razbijenim staklom, kako bi se možda probudila. Tada slijedi trenutak kojeg ću se zauvijek sječati, iako je vremena i vremena prošlo, ali takve stvari se pamte...pobjegli smo. Vrativši se drugi dan patuljčica je i dalje stajala na ogradi, a majka njezina u potrazi je bila za kćeri svojom nestalom. Nitko se nije odazivao jedno dulje vrijeme, dok smo mi svakim svojim dahom drhtali, te svakim našim korakom, koljena su nam klecala, od straha od nepoznatoga. Tada smo odlučili skinuti patuljčicu sa ograde, te je pokazati njezinoj majci, te joj se ispričati. Čineći to naišli smo na mnogo prolaznika koji su nas blijedo gledali, pošto su vidjevši nas ugledali dvoje devetogodišnjaka koji nose leš probijen po pleksusu, te očito star oko sedam dana. Donijevši leš do majke od patuljčice, ona je zavrisnula, ami smo se počeli ispričavati i govoriti da nismo znali. Za dva dana smo bili u popravnom domu u portugalu, gdje su nas svakodnevno razapinjali redari u špajzi. Nije bilo lijepo, ali sam preživio, te sam rano došao do spoznaja koje nisu tako lijepe, ali sam svemu tome zahvalan, jer nije da nisam nešto naučio, te tako postao kvalitetnijim čovjekom. Zato baš i nije bilo lijepo kada je daemon spomenuo u svojem blogu zen budizam, te sam tada shvatio da je između mene i njega svršeno, apsolutno svršeno i da nema ništa što može naložiti suprotnost. Odričem se svega što je bilo prije, te se prepuštam spontanom pisanju kao što i rade svi suvremeni umjetnici. Počinjem upravo sada, neće niti biti niti je drugdje normalno kaoda se nije ispravilo kojie ej ke ned a mis e nijri nd niti gijreh koji se nije nanio nekom grijehz kkji je običan samo po tome što nekretnine nalažu otkrivanje veznika koji se nalazi samo u dopuštenom okrugu stvari, ali ne može tako to nije fer zato što je sve to sve je to malo pre malo koliko ja znam da se nebi zbunio kako korigiranjem drugih ljudi korigiram sam sebe i obrnuto ali ostvarenjem se nije zastalo već odavno, več od kud i kamo starih, čak i antičkih vremena je r nije to smao tako, to je malo dublje, a to planiram analiziratijer nije da ja razbijam boce dok se narkomani se bejzbol palicama tuku i guraju preko granice njihove glave koja je bitnija nego što oni misle, trebali bi prestat brijat ispred škole koja im je na kvartu koji nisu sami izabrali kao ni društvo u kojem se kreću, pa što onda zaključejemo? Nije niti važno to što se govori sa niti jedna stvar niti jedan predmet koji se sukobljava na terenu koji nije niti će biti kao tramvaj sa slovima a ne sa brojevima, što nije to čudno, kao da se krajnosti počele spajati sa krajnostima, u dotadašnjem se ne točno koristilo mlijeko koje se nije nalilo zato što 400kn nije zato što se ekip ekipi ruga što je dobro kad ti radiš, a lošije je kad si sam , a u društvu je gadno kao i rad u pekari sa otvorenim. osjećam se prazno kao kod stručnjaka
Post je objavljen 15.01.2006. u 16:52 sati.