Pregled posta

ei. evo i mene, napokon, nakon mnogo vremena. oporavljam se od praznika (nemoj tako gledati, to je moguće..) i polagano razbuđujem (da, za mene je još uvijek jutro) slušajući glazbu iz filma "narnijskih kronika" harryja gregson-williamsa, koja mi ne izlazi mi iz glave još od srijede kada sam gledao film. sviđa mi se kako se poklapa s filmom; na samom početku postupno najavljuje o kakvoj priči je riječ, a kroz ostatak filma raznosi narnijski duh, isti onakav kakav sam doživio kada sam prvi put čuo za priču s četiri godine.

naravno, na ovaj film smo i boris i ja čekali od samog trenutka kada se najavilo snimanje (prije dvije godine) pa smo ušli u kino sa stisnutim palčevima u nadi da je film dobro ispao, a izašli smo s velikim garfield osmijehom. :)



film započinje čudno, prikazom zračnog napada na englesku, čime se bolje objašnjavaju okolnosti zbog kojih su se privremeno trebali odseliti na imanje profesora kirkea („deset milja udaljenom od najbližeg kolodvora i dvije milje od najbližeg poštanskog ureda“). tamo lucy nailazi na stari ormar praznoj sobi u koji, igrajući se skrivača, ulazi i s druge strane kojeg otkriva neobičan svijet u kojem vlada stoljetna zima, u kojem vrijeme drukčije prolazi i u kojem sva živa bića govore. tamo upoznaje fauna tumnusa koji je nakon kratkog razgovora poziva na čaj kod sebe. on time susreće dvije strane sebe od kojih jedna obavezno mora naposljetku prevagnuti; onu koja mu govori da ima vlastitu volju, ideale i mišljenje, da može postupiti kako misli da je ispravno vjerujući u krajnju pobjedu dobra nad zlom, i onu koja bi se priklonila mišljenju većine, ne mareći za sebe, a sve zbog straha. naravno, on ne dopušta da strah nadvlada njime i onim što on je, te spašava lucy. od tog dijela počinju pustolovine. likovi koji slijede prikazuju se u strogoj crno-bijeloj karakterizaciji.



istina je da lucy nije najbolje prikazana, ali smatram da je njen lik ipak ispao dobro. tumnus nekako čudno govori (!?), ali shvati se da se aludiralo na onaj dobro poznati obrazovani engleski prizvuk. bijela vještica je čudno odjevena kroz cijeli film i previše uživljena u ulogu. dabrovi i aslan su odlično napravljeni, kao i grifoni, minotauri, vukovi, kentauri i naravno, faunovi. boris i ja smo se smijali kada smo vidjeli kako je kentaur potrčao jer je djelovalo komično stvarno..
ne sviđa mi se kako izgleda djed božičnjak!! :(

uglavnom, opet sam „uronjen“ u cijelu priču i na tome ću ostati još mjesec dana. opet su mi se vratili kreativni i slobodni dani kada s nečim neodređenim u mislima kao klinci ponovno doživljavamo istu priču, svaki put nailazeći na nešto novo i razgovarajući o tome. zato mislim kako bajke nisu za djecu, već stvorene da i odrasli ponekad uživaju u njima. da ponovno nauče biti djeca..



postoje i odgovori na neka pitanja poput:
..kako je u narniji gdje svi koriste baklje dospjela svjetiljka?
..zašto ormar vodi u narniju?
..zna li profesor kirke nešto o tome?
..kako je kraljica jadis znala za rahat lokum, a nije se znalo za naš svijet?
..postoje li ljudi u narniji?
to otkrijte u ostalih šest priča c. s. lewisa.. ako ćete čitati, uzmite izdanje na engleskom jer se puno više toga razumije, a hrvatski jezik je „pregrub“ za takvu priču (ne znam kako vama, ali meni ništa ne zvuči onako kako bi trebalo *zbunjena faca*).



za sve one koji su u sebi još uvijek djeca.. :)

luka