I evo nas na kraju ovih nadasve zanimljivih praznika. Ja ne mogu vjerovati da su gotovi i da sam se vec spakirala u zg. Recite mi da se ovo ne dešava! A dobro kaj sad? Vrijeme je da se suocim sa svojom jedinicom iz matiše i glupom profom, sa idiotima u razredu, sa glupom odgajateljicom koja jedino zna pricati o svojoj kceri koja nije imala probleme sa bubuljicama do faksa a onda su ju napale i riješila ih se tek kad je završila faks. Zanima vas još kaj?
Pozdravljam sve ljude koji su mi pravili društvo jucer vani i deckima koji su nas par cura odlucili provesti industrijskom u ivu da nas splaše ali su odustali na pola puta, pitam se zašto. Uglavnom najstrašniji dio je bio kad smo sreli jednog malog preslatkog psa. Kako je to stvorenje slatko i dobro! Malo nas je scimo dok smo išli natrag jer cijeli put je rijec bila o hororcima i kad vam nekaj pocne cviliti iza živice nije baš ugodno vjerujte mi. Ali taj mali cuko je samo donesao štap i htio se igrati s nama. Kako je to bilo medeno!
Covjece jesam se rastopila.
Ali kaj bi vi napravili na mom mjestu?
Vrijeme je da se oprostim od vas i da se spakiram do kraja.
Pozdrav ljudovi do sljedeceg tjedna. Citamo se. :)
Post je objavljen 15.01.2006. u 15:45 sati.