Sjedim s Jaranom (Vlado Matijević), nakon što je jedan dio emisije odradio.
Jaran je vrlo pristojan momak, nije onako arogantan kao što se čini na TV.
Zapravo svi su Malnarovi momci vrlo pristojni. Bugenvilija pita što će biti za nekoliko sati kad smo svi u kafiću, misleći da se ovdje pije.
Za divno čudo, što me iznenađuje, sve je pod kontrolom. Ovdje se ne pije! Kod Jarana je čaša piva, ali to valja razumjeti kad se uzme u obzir da je sat vremena radio pod vrelim reflektorima.
Pitam Jarana ljuti li se on zaista onako kako mi se čini na TV.
- Ono na televiziju je samo gluma. Mi smo ovdje svi glumci. Izuzetno cijenim ovu našu emisiju, a osobito Željka Malnara koji nas je sve stvorio. Volim sve ove ljude oko sebe, uopće volim sve ljude. Ni o kome ne bih ni jednu ružnu riječ progovorio. Uopće mi ne godi novinarska slava. Tko mi god kaže da sam legenda, odmahnem rukom. Legende su mrtve, a ja sam živ. Čini mi se da se uopće nisam nimalo promijenio. Onakav kakav sam bio dok me Malnar nije izvukao iz tiskare, i sad sam. Ovdje se svi samo zabavljamo. Od svih najviše volim i poštujem Bracu, a on je džubre kao i ja. Šalim se.
Post je objavljen 15.01.2006. u 00:58 sati.