Neki pustinjak se cesto druzio sa svojim andjelom cuvarom.Sretnu jednog siromaha gubavca.Od teske bolesti,prekriven je gnojnim cirevima,prsti mu se klimaju.Od njega se siri zadah.Pustinjak ga brzo zaobidje,a andjeo ga poljubi i ljubazno pocne s njim razgovarati.
Iduci dalje sretnu mladica.Zdrav,otmjeno odjeven,namirisan.Sad je bilo obrnuto.Pustinjak pocne s njim razgovarati,a andjeo odskoci s gnusanjem i gotovo pobjeze dalje.Pustinjak se cudi,a andjeo mu objasni.Kad biste vi vidjeli sto mi vidimo i zavirili u njegovu dusu!Iz onoga jadnog gubavca sja Bozje svjetlo,siri se miris dobrote,ljubavi i mira.Ali da vidis dusu mladicevu,sa zgrazanjem bi odvratio pogled.Taj ljepotan je zbog svoga odvratnog nacina zivota ruzniji od svake gube,zivi mrtvac,siri zadah smrti.
Post je objavljen 14.01.2006. u 23:15 sati.