
Mjeseče...Nestaško si znaj
Tvoj me odraz opet mami
Da uhvatim rukom...
Ili bar dodirnem...
Neuhvatljivi Zvjezdani Sjaj.
Čuvar Ti si Zvjezdanoga Blaga
Posutog po Nebeskome Svodu
Ploviš...Jedriš...Zaranjaš u Tamu
Tvojim Crastvom kruže Meteori
Što su nalik Svemirskome Brodu.
A mi ljudi tražimo Te
Pogled podižemo prema Tebi
Odgovore očekujemo...nestrpljivo...
Ti se smješiš...pa nam kažeš;
To što tražite...pronađite u Sebi!
I po tko zna koji puta
Zvjezdano će Dijete pružiti ruke...
Podizati pogled i potražiti odsjaj u noći
Zvijezdu jednu dotaknuti će Srcem...
I na počinak nanovo poći....
Mjeseče...Lukavac si mio...
Danas sjajiš Punim Sjajem
A još neki dan od oka si se krio
Jedrio si...Plovio...Ronio u noći...
U snovim šaputao nježne rime
I davao obećanje...
Da će Tvoj Sjaj...
Ponovno do mene doći.
Post je objavljen 14.01.2006. u 19:49 sati.