Marketing
The land down under
Danas sam nakon 4-5 godina vidjela mog polubratića koji već godinama živi u Australiji. Kad je počeo pričati o Sydneyju, fascinirao me. Tamo su drugačiji ljudi, drugačija kultura, klima, jezik... I znate šta? Isplatilo mu se otići iz Hrvatske. Radi u jednoj brokerskoj tvrtki, zarađuje brdo love, oženio je Australku, a u isto vrijeme nije zaboravio da je Hrvat. Većina prijatelja su mu Hrvati koji isto žive tamo. Čak pomaže u organiziranju tih susreta za imigrante.
Ja, osobno, nikad nisam pomišljala da odem iz Hrvatske. Ipak je to moj dom. Tu mi je sve. I zato me začudilo kad mi je rekao: "Iako ti cijelo vrijeme poričeš, ja znam da ćeš ti završiti ili u SAD-u ili u Australiji". Nisam ni upisala fakultet, a već se ponudio da će mi naći posao u svoj tvrtki.
Nravano, sad sam se ja bacila na razmišljanje. Iako jesam u nekoj mjeri ambiciozna i želim uspjeti, mislim da ne bih mogla otići. Možda an neko vrijeme, da steknem neko iskustvo ili da tamo završim fakultet, ali da odem na negraničeno vrijeme... ne, hvala. Kao prvo, mojoj bi mami puklo srce, a ne bi ni meni bilo ništa lakše. Ali svaka čast onima koji uspiju stvoriti život negdje drugdje.
A kako moja mama kaže: "Nikad ne znaš kamo će te odvesti životni put."
Post je objavljen 15.01.2006. u 17:14 sati.