Ne. U ovom postu neć pisat o sebi nego o mom ajmoreć bratu.
Namjeravala sam se ustati u 11 h, no probudila me dernjava glasova iz dnevnog. Pažljivo sam osluškivala šta ti glasovi govore. I došla sam do zaključka i donijela jednu odluku koja će mi sačuvati živce.
Moj brat je totalno poremećena, bolesna i neuračunjiva osoba!!
Ide u neku tamo Informatičku školu, nastava se održava jednom tjedno. I onakk ja dolazim iz Praga i pitam kao jel Hrco naša posal. To je bilo retoričko pitanje, bez odgovora. I pitam kako škola i to. I on meni fino kaže da je prošli put bija zaboravija ići na satove (!!!!), i dok sam ja bila doma nije iša u tu školu ili je iša al je zakasnija uru vrimena.
I sad...pitanje za milijun dolara: DI JE TU RAZUM?
Ono lik ima 27 godina, ništa u životu nije postiga, nigdi nije radija, nemam nikakvu riječ pohvale za njega. Umjesto da mi bude uzor. Ono.
Ne virujen uopće više da će išta od njega biti, neradnik bija, nametnik osta. Ha. Al onako... To njegovo školovanje moji roditelji su već platili, takk nekih 5 tisuća kuna, a on niti ne ide na nastavu. On to shvaća kao lova pala sama s neba.
Al dobro ja to shvaćam pošto je narkoman i ovisnik pa droga papala pamet i mozak.
Neeego, nikako mi ne ide u glavu kako to mogu roditelji dopustiti. Oni su napravili totalnog invalida od njega. Ma imam poremećenu obitelj. Normalna sam, hvala na pitanju.
Želim se maknuti od svega toga...
HELPPP, HHEEEEEEEEEEELP
Post je objavljen 14.01.2006. u 08:57 sati.