Marketing
Generacija X
''Dijete je Božje mišljenje da bi sa svijetom trebalo nastaviti.''
Carl Sandburg
Kraj se definitivno bliži... počeo sam učiti... padat će sjekire... ovo pišem u pauzi, nakon tek par stranica knjige... put od tisuću kilometara počinje jednim korakom... il kako već... petak 13 je... po nekima i ne baš pogodan dan za početak putovanja, kako to kažeTighelia, no eto... uvijek sam smatrao 13 sretnim brojem, a petak prilično dobrim danom tako da riskirat ću... ionako nije puno još ostalo od ovog dana...
Za sutra imam u planu otići na jedan rođendan... gdje će biti neki od mojih najbližih prijatelja... da, a baš su takva neka naopaka vremena kada je ultimativno da zapijemo neke nedavne događaje... no, o tom potom... Bit će to jedno pristojno društvo, iako prilično zatvoreno, iznimno komunikativno i zabavno... i što je još bitnije... dobro odgojeno... onako skromno, paorski...
Čitao sam ovih dana malo neke blogove koji ne znam koliko su uopće vrijedni čitanja i pozornosti, ali ajde, naletio sam u par navrata na njih na naslovnici blog.hr, pa sam se odvažio i pogledati ih... nije mi jasno otkud tolika pompa koja se digla oko tih Dvornikovih i što je još gore... oko blogova majke i kćeri Dvornik... jest, krenula je emisija i sve to... ali zar su ljudi toliko gladni tuđih života? Priznajem, nisam još pogledao dotičnu emisiju jer ne gledam često televiziju, a ni ne znam kada se prikazuje, no kao što rekoh, pročitao sam njihove blogove...
Ne znam što reći o tom fenomenu popularnosti... pa i neću na to gubiti vrijeme... ljudski rod je ipak životinjski i rado zaviruje u tuđi brlog ne poznavajući granice... stvar je psihologa mase i filozofa da odrede barem neke norme... ono što mene zanima jest odgoj...
Gdje je to mama Dvornik pogriješila? I koliko će ljudi smatrati da je pogriješila? Koliko vas se u ovom trenutku pita o čemu ja to uopće govorim? Radi se o tome da mala Ella (ako sam dobro ulovio ime), javno iznosi mnoge detalje iz svog privatnog života, priča i piše o svojim lupovanjima, tulumima, provodima, pa čak i o nekim poslovima koje je obavljala... i sve je to lijepo i sve to čak i može proći... ali ne i uz njenu dob od jedva navršenih 15 godina!!!
Znam, postoje ljudi koji ranije sazrijevaju i slično, no zakonski je, a ponajprije i moralno, zabranjeno da petnaestogodišnjakinja radi u jednom noćnom klubu poput Močvare... a smatram da je i potpuno nedopustivo da već sa 15 godina zna što znači ''zarakijati se'' i ''biti vani do 9 ujutro''... imao sam i ja sa svojih 15 godina već štošta u svom životnom dosjeu, ali ovakve stvari mi nisu padale na pamet... a kažu mi roditelji da sam produkt tzv. ''liberalnog odgoja''...
Nijednu majku ne bi trebalo upućivati kako da odgaja dijete, ali mamu Dvornik netko treba priupitati jel misli da je zaista u redu da joj kćer radi to što radi i da doista nema ama baš nikakvu kontrolu nad njom? Ne znam za vas, ali osobno sigurno ne bih pustio svoju kćer da se uokolo ''zarakijava'' bez da je barem ne upozorim na štetnost takvih provoda u njenoj dobi...
Problem nije samo u ''modernoj'' mami Dvornik... problem je u svim ''modernim'' mamama... svaka nova generacija je sve gora... liberalizam i pasivnost roditelja u odgoju djece dovodi do bahate razularene mladeži bez trunke pristojnosti koja ne preza pred ničim da dobije ono što hoće i kako hoće. Svi tjeraju po svom, a da ni u jednom trenu ne pomišljaju na to koliko je to možebitno pogrešno. Što dobivamo? Maloljetne piromane, nasilnike, nepristojna, razmažena i sebična derišta koja nemaju svijest o okolini ni dobrom i lošem.
Znam da sve ovo zvuči ko da piše stari, frustrirani bigot, ali ja sam pripadnik jedne generacije u kojoj se još uvijek moglo naći onog paorskog odgoja, bečke škole, pristojnosti i poštovanja prema drugome. Neshvatljivo mi je da je postalo sasvim normalno udvarati se s ''ajd mi popuši'' ili ''o'š se jebat'?'', ne mogu se pomiriti s tim da je uobičajeno da mlađarija šalje starije susjede ''u pičku materinu'', da djeca puše, piju, drogiraju se i tko zna što sve ne, bez ikakve prismotre roditelja! Ja sam odrastao u takvoj okolini u kojoj se žena poštivala, u kojoj je s 15 bilo najvažnije poljubiti curu, a i uhvatiti je za ruku bili su već visoki dometi, alkohol je bio tabu i provodi su bili daleko od ''opakih zarakijavanja'', pojam ''droge'' bio je gotovo potpuno stran, i poštivalo se druge, a naročito starije... bilo je to jedno romantično razdoblje kojeg se uvijek rado sjetim, a ne nešto na čemu psihijatri i sociolozi pišu doktorate,
Ne znam, generacije koje dolaze čine mi se nekako preokrutne za moje poimanje ljudi. Sve je teže preživjeti kao pojedinac u ljudskom stadu. Bojim se da to sve vodi jednoj ružnoj psihozi mase koja će prije ili poslije ostaviti gadan ožiljak na ovom svijetu, ako već i nije. Kredite koje su nam ostavile prethodne, pristojnije i radišnije generacije, koje su imale neke drugačije sustave vrijednosti, brzo trošimo. I to sve na gluposti. Što će biti kada se napokon iscrpe svi resursi, zabava prestane i svjetla se upale? Eh... to je, nadam se, nešto čime će se morati pozabaviti generacija X... kad nas, (ne)normalnih, već davno ne bude...
Post je objavljen 13.01.2006. u 23:50 sati.