I kaj s tim?
No dobro, baš nije slavno počelo, digao sam se na ljevu nogu i to pošteno tako da sam samo bacao munje iz očiju, a bio sam tiižh poput grobne tišine. Još sam i zaspao te preskočio predavanje. Vježbe su bile popišane, i to doslovno, radili smo sa ureom.
I onda se od podne situacija poboljšala. Na seminaru iz zoologije profesor je standardno svakih 10 minuta nabacio neku očitu seksualnu iluziju (npr: gmazovi XY su specifični po tome što nisu imali penis, valjda su zato i izumrli). Na statistici su napokon uveli net tako da sam napola slušao vježbe (koje sam izvršio) te na kraju semnar iz genomike sa klasičnim upadicama određene ekipe.
Možda me nebude bilo neko vrijeme ali samo zato što ću doći natrag sa jačom makinom od ove stare kante na kojoj pišem trenutno.
Pijuckam bezalkoholnu pivicu i to još 0,25. Bljak...
Kako je svijet očito još u jednom komadu, petak 13 nije bio koban. Postati će koban ako netko od idućih blogera napravi sljedeće: