Melodije pjesme tiho odzvanjaju s radija... U srcu nemoguca bol, spoznaja koja ce me unistiti... Osjecam da umire dio mene... Umire jer zna da odlazi... Moja ljubav... Njega kojeg mi je sudbina podarila na trenutak.. Na trenutak d aljubim njegove usne... Trenutak u kojem je grijao njegov zagrljaj... Opet se prisjecam proslosti s kojom se ne mogu sada vise pomiriti... Jer on odlazi zauvijek... Iako je i sada bio daleko od mene... Sada ce nas dijeliti jos tisuce kilometra... vise nikada nece moci promatrati ga potajno iz svog kutka... Nikad vise necu cuti njegov glas, nikada vise ugledati njegove oci... Nikad vise osjetiti njegov potajni pogled na meni... Nikada vise ugledati njegov lik... To ce me ubijati, sve do trena kad mu budem izrekla posljednje "Bok", posljednji put kad budem ugledala njegov lik i zadnji put kad mi bude uputio svoj smjesak... Tada ce umrijeti nesto u meni... Tada ce nestati sjaja iz mojih ociju, iz ociju u kojima ce biti samo suze, samo tuga i samo bol...
Na usnama nece vise titrati osmjeh, u srcu nece vise biti ceznje da ga vidim jer cu znat da ga vise nikada necu vidjeti... A s tim se ne mogu boriti, tome se ne mogu suprostaviti jer jedan ce dio mene otici s njim...
Vise ni bol necu osjecati, jer sve ce umrijeti u meni... Preveliki je taj teret koji mi pociva na srcu... I bas poput suze koja mi niz lice klizi zelim ispariti, da iza mene ostane samo trag soli, da umrem na usnama na kojima ce zauvijek ostati nepresutno "Zbogom" koje mu nikada necu moci reci... Jer ne zelim postati svjesna njegovog odlaska... Odlaska s kojim cu i ja nestati... Ostat ce smao tijelo, tijelo bez duse koje ce bit na ovoj zemlji... Duse nece biti... Ugasit ce se poput plamena na vjetru...
Ne mogu sanjati da bih zivjela jer je on bio moj san, a moj san umire, nestaje.... Bez njega vise nista nema smisla....
Najgori dan u mom zivotu, petak 13...
Iz ogledala i dalje ce me promatrati tuzne oci djevojke koje ce biti umorne od placa... Cije ce usne biti drhtave zbog dozivanaj njegovog imena... Na licu bit ce mnogi tragovi suza... a na srcu pocivat ce bol... bol vidljiva samo srcem...
Svaki trenutak od kad ga budem vidjela do trena njegovog odlaska pohranjivat cu u sebe da mi daju snagu... A kad bude otisao u nebo vinut ce se moje snovi trazeci put jer ce u meni postojati samo bol...
Post je objavljen 13.01.2006. u 23:03 sati.