Danas je bio sastanak. Lara je bila otrovana. To je bilo još u srijedu. Ja sam saznala kad i svi. Prvi je naravno saznao Sirius. Pih, uvijek je govorila da nijedan dečko neće stati između našeg prijateljstva bez obzira što se dogodilo. Očito je da se vremena mijenjaju.
Tema sastanka je bila otkriti tko je otrovao Laru, a sastanak je sazvao tko drugi nego Sirius.
Ja sam samo sjedila prekriženih ruku i slušala Siriusa. Bila sam ljuta i cijelo vrijeme sam ga pogledavala onak ispod obrva. Malo mi je sve to zajedno diglo tlak.
Remus je bio jako neodlučan. Htio je stati i na moju i na Siriusovu stranu. Jadno moje malo.
Na kraju je dočarao šalicu čaja koji je bio vruć i zato se zagrcnuo. Moram priznat da mi je bilo malo smješno. Ali naravno, svi smo skočili i počeli ga hladiti.
James se svađao sa Siriusom. Nisam sve shvatila jer sam bila zabrinuta za Remusa i nisam sve slušala u tom trenutku.
Naravno. Ja i James smo bili jedni od osumnjičenih jer jedini imamo plašt (baš bezobrazno od nje, optužiti naj frendicu i naj frenda) premda nam to nitko nije rekao. Sva sreća da se kužimo kad „pričamo pogledima“ tako da smo jedan drugome konstatirali da nas smatraju odgovornima.
Baš me briga što taj Sirius kaže i misli. Ja to Lari nikad nebih napravila.
Ona se odjednom dignula i rekla: „ Ljudi slušajte. Nije poanta u tome što sam ja otrovana. Poanta je u tome da se to može dogodit i vama jedan dan. Još nakon onog natpisa jučer da se svi mutnjaci čuvaju. To je grozno. Ja neću podnjet ako bilo tko od vas doživi nešto slično. Ja sam preživjela , sljedeći put možda neću.''
Svi su je pogledali otvorenih ustiju i rekli imaš pravo... tako je...
Ja i James smo se na brzinu ogledali i oboje smo znali što svaki od nas misli o tome. Još uvijek nemogu vjerovati da sumnja na mene samo zato jer imam plašt. To je kriv onaj Sirius. A najgore od svega da je on optužio svog najboljeg prijatelja.
Srećom da dnevnik nedajem nikome jer da netko, a pogotovo Lara, sazna da ja zapravo ne podnosim Siriusa.... Nebih podnijela da netko zna moje najdublje misli i osjećaje.
Nebih voljela niti da Remus čita ovo....
Na kraju se izbor osumnjičenih suzio na:
-Serpentiju (vrlo vjerojatno)
-Viconiu (nemoguće)
-Lucijusa (možda)
-Severusa (zašto su se tako okomili na njega)
I Bellatrix (Siriusovu sestričnu u Slytherinima.)
Dogodilo se još nešto.
Navečer sam sa s Larom šulčjala po koli. Prvo što me toliko potreslo bilo je da mi plašt nije bio na mjestu gdje sam ga zadnji put ostavila. Kad sam ga uzela osjetila sam neki nepoznat miris, toliko jak i opojan da mi se malo zavrtilo dok sam ga udisala. Dok sam nosila plašt prema izlazu, Mordor je poludio. Počeo je jako lajati i gristi me za nogu i vući prema krevetu. Ovdje nešto ne štima.Odlučila sam to prešutjeti Lari. Nisam htjela da se još zbog toga brine.
Drugo zbog čega sam se zabinula bilo je kad smo vidjele Viconiu i Dorotheu.
Nisamo dobro čule što su govorile jer smo bile predaleko. Odjednom je Dorothea povukla lijevi rukav prema gore i ja sam ugledala tamni znamen.
Ispustila sam jedva čujni krik.
Viconia ju je povukla prema naprijed, blizu mjesta gdje smo se skrivale Lara i ja.
Sad smo ih jasno čule.
Viconia je rekla da bi se i ona htjela pridružit jer je i Lucius unutra. Nejećam se točnih riječi koje je Dorothea na to rekla ali znam da je spominjala d anem aodustajanja i da je jedini izlaz smrt.
Bože dragi, zašto si to Viconia radi??? Tako sam se rastužila.
Došla je gospa Norris pa smo otišle.
Ka dsam uzela dnevnik da pišem, bio je otključan. Nevjerujem da sam ga ja ostavila otključanog. Tako sam zabrinuta. Zar je moguće da je netko pročitao sve ovo?
Post je objavljen 13.01.2006. u 23:08 sati.