…ujutro me probudio telefon, zvala je sestra i rekla da je u blizini bio sudar…rekla je da se ne uznemiravam, ali da je netko poginuo. Osjetila sam žmarce po svom tijelu, skupila hrabrosti i upitala je tko…on (tu je bilo njegovo ime koje sada neću reći)…nisam znala što učiniti…poznavala sam ga, kao i njegova brata …a on je umro na bratovim rukama. Grozno…nakon nekoliko sati, kad sam se sabrala i utuvila si u glavu da je to sudbina koju se ne može izbjeći, zazvonio je opet telefon...ja sam bila u sobi…mama je došla odmah poslije razgovore i rekla mi tko je još bio sa njima u auto…među ostalima bila je i moja frendica…na sreću njoj nije ništa, osim da je pretrpjela dobar šok…
…njegovi roditelji su sigurno shrvani…želim im mnogo snage za daljnji život. Samo to im mogu poželjeti…sretno…a mom frendu sve najbolje...znam da je čvrst, i da misli da će moći, ali neće dugo...toliko snažan nije nitko...
Post je objavljen 16.01.2006. u 19:20 sati.