Malo sam moral zastati u pisanju jer je posla bilo i previše, a nakon svega nije bilo inspiracije. Ma realno nju uvijek nađem, ali ovaj puta nije bilo volje, pa čak ni za čitanje ništa u Blogosferi.
U međuvremenu se desilo Mesićevo svjedočenje, koje se je istina odigralo prije osam godina, sada je kao javno. Što ne mogu i potvrditi jer ga ja osobno nisam vidjela.
Vidim da je Janica danas 4, a na cesti uobičajene gungule. Miško treba temeljito pranje, a to ću napraviti naravno sutra.
Pomalo ratujem s mlađim nećakom. Postoji nešto...Uglavno ja D. obožavam, ali ne u tjednu tj. dva kada se cijeli dan družim s Revizorima pa mi malo treba vremena da napunim baterije. I mira. A dijete od tri i pol godine teško da može biti mirno.
U biti..Kuća je podijeljena na dva stana. Brat s obitelji. Mama očuh i ja je druga obitelj. No kako se nećaci ne slažu baš međusobno, a kako i brat mora bjesomučno raditi (otpuštaju se ljudi, a očekuje se veća produktivnost), baka uskoči. I to na uštrb mog mira. Jučer je kap prelila čašu. D. je odigrao cijelu prestavu kad sam ja zatražila mir...Zvuk je išao od 0 decibela pa do 120 decibela. Djed na unukovoj strani, baka neutralna, brat se prenuo iz sna i objasnio da se D. doista ponekad i bezveze dere....
Uglavnom mir sam i dobila i tek u tom trenutku sam shvatila koliko je naporno mamama i zašto žene stalno odgađaju materinstvo. U ovakvo mirnom poslu kao što je računovodstvo postoje tako pakleni periodi, a i presija kod kuće je gotovo svima nemoguća.
Nervoza je poput najteže zarazne bolesti. Krene i samo ide s jedne na drugu osobu i začas je rat...i to uglavnom nepotreban....Ali...Tako je to u današnjem svijetu.
Nikome nije lako. Ni ženama niti mškarcima, niti onima solo, a ni onima u braku. No i sreće ima posvuda. Treba je stvoriti. Danas sam bila toliko ponosna što sam istina uz velike napore uspjela ipak ispoštovati rokove i što sam saznala puno informacija potrebne i za život i za posao. Neke činjenice me naprosto iznenađuju. No danas se nisam imala niti volje ni vremena čuditi. Tako je to. Bez čuđenja.
I kakav je to opet naslov. To je bila prva tema uz prvu jutarnju kavu. Koja je bila mirna. I fina i u odličnom društvu. A sada slijedi šetnja. Jest da je hladno, jest da je mrak, ali vrijeme je za zrak.
Post je objavljen 13.01.2006. u 19:37 sati.