Marketing
Slovkam ti ime uz svjetlost svijeće
Ustali smo se jutro nakon dernečenja. Došao sam do zaključka da sam izgubio glas. Jer nisam mogao pričati. U glavama nam još uvijek spoznaja da smo spiskali love koliko smo spiskali. Ali, zaboravili smo brzo na to, jer glad je bila jača. Jay-Z nije mogao iz kreveta, jer popio je večer prije najviše od svih, pa smo Grk, Vođa i ja krenuli prema dučanu, ne bi li kupili hrane. Ali smo umjesto hrane kupili pive i votke i ursusa. Dakle, alkohol. Hranu smo odlučili kupiti kod onog brkatog čiče koji bi nam dao mesa. Ali... brkati je bio zatvoren!! Ožalošćeni, krenuli smo prema glavnoj cesti, kako bi tamo uhvatili neki taksi da nas odveze do stanice metroa, jer tamo je kao neki centar kvarta i ima svega i svačega. Nakon što smo jedva ulovili taksi, jer su nam tri taksista odlučila ne stati (to tamo tako ide) i vozili se jedno pet minuta i nakon što smo za to platili ogromnu količinu novaca od dva eura recimo, našli smo i jednu tavernicu. Old school. I naručili smo ogromne količine mesa i ostaloga. Deset souvlakija, dva puta biftekija, kobasice neke, pa grčka salata, tzatziki i tyrokifteria (neki ljuti sir za mazanje, rispekt totalni). Prežderavanje samo takvo. Sve smo to zalijevali vinčinom crnom i hladnom. Pojeli smo, uzeli dva souvlakija za Jay-Za i otišli doma.
Hrvatski kontingent
Heroji u društvu strica
Uslijedilo je popodnevno izležavanje i smišljanje plana za proslavu Nove Godine. Planova smo imali ravno nula. Ali barem smo malo pili pivu i gledali nevjerojatno kvalitetan grčki televizijski program. Od 30 kanala, na njih 25 je u prvom planu buzuki i plesačica koja pjeva. Ili lijepi grčki mladić koji pjeva. Na ostalih pet su vijesti. I tako je prošlo par sati naših života. Na kraju, imali smo i plan. Ići ćemo na večeru kod Grkovog strica kat iznad, a onda nam je stanoviti Christos, iliti prijatelj iz vojske, sredio upad u neki klub negdje u Ateni. Ohrabreni činjenicom da nećemo ostati doma i drkati si penise međusobno, otišli smo oprati tijela i pripremiti najbolja odijela.
Večera kod strica bila je jako dobra. Žena stričeva je dala maksimum od sebe i napravila nekoliko jela. Pečeni krumpir, svinjetina sa nekim prejebenim sosom, salata jedna, salata druga, makaroni sa sirom, dvije vrste kolača. Vino je teklo u potocima. Toliko smo se udubili u žderanje, lokanje i priču da nismo ni shvatili da je već ponoć i pet. A kad smo shvatili, onda smo si čestitali. A sat vremena nakon toga sjedili smo u stričevom autu i bili na putu prema klubu. Tamo nas je ugodni gospodin od dva metra našao na popisu i pustio unutra. Mi smo odmah okupirali šank i držali ga kao svoj tabor svo vrijeme provedeno u klubu. Napili se jesmo. Podosta. Oko četiri, pola pet izašli smo van i sjeli u taksi. Vozili se neko vrijeme, a onda se meni počelo bljuvati. Samo tako. Odjednom. Na sreću, bili smo brzo doma. Ali nisam stigao do stana. Bljuvao sam pred susjedovom kućom. Dva puta. A onda još nekoliko puta ujutro. Ali to je bila samo iritacija želuca poslije. U biti nisam imao ništa više za izbljuvati. Spasio me Jay-Zev alca seltzer koji u sebi ima još neki dodatak od kojeg ti je bolje. I bilo mi je. Cijeli sljedeći dan proveli smo u stanu. Izašli smo samo kad smo opet otišli do tavernice kod metro stanice da nešto bacimo u želućeke. Bacili smo podosta. Noć smo proveli doma. Naručili smo pizze i pili smo Coca-Colu. Glas mi je i dalje bio izgubljen. Tako će ostati još neko vrijeme.
U klubu, tako je to tamo, da...
Mladići nakon par ljutih
Sutra ili u ponedjeljak!!!!....
Nove zgode!! Bilo na Akropoli, bilo u strip baru!!!
Post je objavljen 13.01.2006. u 17:09 sati.