Subota je, dan kada Židovi diljem svijeta, kao što to čine već 3000 godina, obilježavaju sabat, dan kada prekidaju sve uobičajene aktivnosti i posvećuju se Bogu. Pa pomislih, da nešto napišem o njima.
Tim čudnim ljudima koji su čekali Mesiju, ideju koja je drugima bila strana. Pa je onda jedna grupica među njima objavila da je Mesija stigao i bio raspet. Pa su onda stotine milijuna drugih to povjerovale, a Židovi su odbili u to povjerovati, i još uvijek čekaju svoga Mesiju.
Oni su, inače, u cjelini pragmatički, ovozemaljski ljudi, neskloni krajnostima zanosa u koje upadaju kršćani. Više su orijentirani na ovaj svijet nego na onaj. Prihvaćaju njegova proturječja i ne odbacuju svjetovna uživanja. Celibat im je, recimo, gotovo nepoznat. Ne znaju ništa o "prvobitnom grijehu"; to je posve kršćansko tumačenje mita o Adamu i Evi.
No, htio bih danas skrenuti pažnju osobito na jednu njihovu osobinu, po kojoj se od kršćana i muslimana, svoje nezakonite djece, jako razlikuju.
Na ideju, da je Bog sa njima (ali i sa čovječanstvom u cjelini!) sklopio Ugovor. I da onda taj ugovor obavezuje ne samo čovjeka, ne samo narod Izraelov, nego i Boga samog. Bog daje obećanja, i tih se obećanja mora držati. (Obećao je npr. nakon Potopa: »Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka«. Sve ćete učiniti sami…)
Pa onda i čovjek može pozvati Boga na red! Kao što je učinio Abraham, kada se Bog odmarao pod sjenom pred njegovom kućom, i najavio svoju namjeru da uništi Sodomu i Gomoru: »Zar da ni sudac cijelog svijeta ne radi pravo?«
U jednoj priči iz Talmuda, siromašni krojač priča rabinu kako je sreo Boga, i s njim se prepirao.
»Rekao sam mu: O, Bože, ti imaš grijehova na duši i ja imam grijehova na duši. Ali tvoji su grijesi teški a moji beznačajni. Što si ti učinio? Odvojio si majke od njihove djece i dozvolio da ljudi skapavaju od gladi. (…) Ali da ti kažem, Bože. Ja ću tebi oprostiti tvoje grijehe, a ti meni oprosti moje. Tada smo izravnali račune.« A rabin mu kaže: »Ludo jedna! Što si ga pustio da se tako jeftino izvuče?«
Kako čudna, luda ideja, zar ne!? Tako… nekršćanska. Tako… hm, sotonska. :)
A ja vam kažem, zaista vam kažem: imao je Otac razloga, da otvrdne srca sinova Izraelovih (kao što je učinio svojedobno sa faraonom), pa da oni ne prihvate njegovog Sina, moga Bracu. Ta ostanu oni, koji ga znaju, a usude mu se suprotstaviti.
Jer Bogu je dosadno, da mu stalno samo hvalospjeve pjevaju.
Tko ima uši, neka čuje!
Post je objavljen 14.01.2006. u 12:46 sati.