Ponovo je dobar rezultat napravila Janica Kostelić, u spustu ovoga puta. Pa će ju opet slaviti Hrvati.
I ponovo, ako prva bude na kraju ili zlato na olimpijadi osvoji, priređivati velike svečane dočeke uz pjevače i muzikaše, uz obaveznog tatu Milana na glavnom trgu zagrebačkom (kao što je neki dan bilo).
Eh, što jest-jest: ono bez štapa je bilo silno, čak sam i ja bio impresioniran! :)
Ali mene je lako takvim stvarima impresionirati.
Jer, slaviti dostignuća tijela i tjelesne volje, slaviti uspjehe koje duh postiže onda kada tijelom upravlja i principu se tjelesnosti podredi, umjesto da oči u nebo gledaju i duša u visinama lebdi a tijelo se kažnjava zbog svoje griješnosti i pati, slaviti dostignuća mjerljiva u centimetrima i stotinkama sekunde umujesto da se samo ka vječnosti teži, stvar je naravno duboko antikršćanska.
Jer pagani su, naravno, Olimpijske igre izmislili, a kršćani ih, kada su dovoljno moćni postali, ukinuli.
Crkva danas o takvim paganskim slavljima zbunjeno šuti, jer ne zna što bi rekla.
Janica i Ivica kao Artemida i Apolon, braco i sestra, paganski bogovi!
Hm, čekaj ne ide tako, Artemida je bila djevica… Erghm… Koliko je duboko zaronio onaj ronilac?
Ajd dobro, malo sam sada odlutao. Nema veze. Sretan vam petak, trinaesti! :)
Post je objavljen 13.01.2006. u 15:45 sati.