(Starkings/Ladronn: HIP FLASK: Mystery City; Active Images, 2005.)
Podsjetila me jedna forumska rasprava nekidan na stav koji me izrazito pila kad ga čujem. To je ono kad netko voli neki strip i onda se buni kad ga netko drugi kritizira. Mislim, ono, voli ga, čovječe, ali pusti druge da ga kude, pogotovo ako je argumentirano.
Volim i ja tako neke stripove koje vi možete kuditi od jutra do prekosutra, a da ja neću ni trepnuti okom. Je li HIP FLASK srazmjerno glup strip? Jest (iako je, sad kad je Starkings svoju kreaciju uzeo u svije scenarističke šapice postao izlizan ali razumljiv pulp za razliku od … iskreno, ne znam što je taj strip bio dok ga je pisao Joe Casey), ali je lijep. Vrlo je lijep i to mi je - u ovom slučaju - posve dosta.
Jose Ladronn, napisao sam jednom i negdje, crtao kao vanbračno dijete Jacka Kirbya, Moebiusa i Tanina Liberatorea. Liberatorea se u procesu riješio, dodao je trun ili dva mange među svoje utjecaje, ali Kirbya još uvijek vidimo u preširokim (a zgođušnim) ženskim licima; Moebius je još prisutan u ponekoj arhitekturi, pokretu ili postavci kadra, no Ladronn (s jednim N bio bi, čini mi se, "lopov") se uglavnom samostalio i sad je - i to ne samo zbog antropomorfnih životinja u glavnim ulogama - pandan na Disney-evropocentričnom Juanjou Guarnidu od Blacksada.
Elem, HIP FLASK je okej strip, može ga se čitati, mogao je biti i bolji ali nije važno. Kako se stari od stripova i tako ne tražim ista ona uzbuđenja kao nekada: ako me već ne dovode do klimaksa dosta mi je da - poput djevojaka što prolaze ulicom - budu lijepi.
(mcn)
Post je objavljen 13.01.2006. u 15:28 sati.