Marketing
imamo kinematografiju!
Jedna od najgorih mora koje pamtim iz djetinjstva su posjete starim tetkama. Tetke su se bacale na mene, malog slatkog, čim bi ušli. Cmokale su me, ljubile, slinile i balavile, a smrdjele su kao veprovi u zoološkom vrtu. Nije to bilo lako izdržati, ali radile su fantastične kolače i trudile se ugoditi mi na sve mile načine. Tako sam još za rana na svojoj koži iskusio marksistički princip jedinstva suprotnosti i danas potpuno razumijem one ženske koje za tisuću eura puštaju da im se radi što god se platitelju prohtije, kao i one koje se druže s Mamićem.
Nije to bilo lako izdržati, ni najmanje. I zato mi je, usprkos fantastičnim kolačima i tome što su tetke bile drage koliko god bile naporne i dosadne, bilo dovoljno da znam da ne moram ići do njih da bih bio sretan. Slična stvar mi se događala i mnogo puta kasnije. Znao sam mnoge simpatične, drage ljude koji su pisali nekakve knjige, snimali filmove, priređivali izložbe, komponirali ili izvodili glazbu… I sad te takav pozove na premijeru filma, na otvorenje izložbe, na koncert, pokloni ti knjigu… Sav sretan i ponosan, kasnije očekuje da mu kažeš kako ti se svidjelo. A ono - knjiga blesava, film negledljiv, glazba nepodnošljiva, i što sad? Ne želiš povrijediti dragog čovjeka, pa mrziš i njega i sebe i ono što je napravio, najradije bi u zemlju propao, da ga nikada nisi upoznao i da živiš na drugoj strani zemaljske kugle! Da ne navodim na koje sam se sve kurvinske načine izvlačio…
Napokon, dogodilo mi se nešto upravo suprotno. Znam ja tog Hribara, tipa koji je napravio film "Što je muškarac bez brkova". On spada među one ljude koje mi je drago sresti, makar u prolazu, ali sam se već odavno, gledajući neke njegove ranije uratke, pomirio s tim da je beznadno netalentiran. Nakon gledanja sjajnog filma koji se odlikuje, između ostaloga, upravo virtuoznom režijom koja i u cjelini i u sitnim pojedinostima odaje majstora, pao mi je kamen sa srca. Osjećam se kao da mi je neki dragi pokojnik uskrsnuo!
Staro pitanje koliko zrna čini gomilu, rješava se samo od sebe. Imali smo "Tu divnu splitsku noć", "Svjedoke", "Oprosti za kung-fu", "Što je Iva snimila" i još nekoliko odličnih filmova, a nakon "Muškarca bez brkova" sve je dignuto na višu razinu. Ljudi, pa mi imamo kinematografiju!
Post je objavljen 13.01.2006. u 15:11 sati.