Marketing
Dan osamdesetiosmi
Poslušna djeca večeras idu u krevet bez pogovora.
Osjećaj nelagode.
S bombom u grudima, doduše, ali ide. Uredno odlaže tkanine, centrira papuče tik do noge od kreveta, skida galaktički lak. Nakon toga se uvlači u hladne plohe sintetičkim mirisom prebogatih plahti i pokriva se njima sve do ispod nosa, tako da mu gotovo oštri, presavijeni rub sigurno reže auru. U širom otvorenim očima još uvijek bljeska netom ugašena neonka. Svjetlost umire brzo i sigurno, a ispraznost glupe noći je opipljiva.
Kad vidiš da sve postaje predvidljivo i nada curi kroz prste. Poput vrućeg šamara vraća te da živiš s vlastitom prošlošću.
Kroz sobu defiliraju svi onogodišnji Djedovi Mrazovi. Predvodnik kolone umorno gazi, pognute glave. Prljave čizme. Nije mu lako.
Pa onda slegneš ramenima i pomisliš bašmebriga.
Drugi Djedica Prvog prati u stopu. Ima tikove. Treći u hodu popravlja hlače izvlačeći ih iz guzice. Peti češe jaja. Sintetika. Na mjestu sedmog je rupa, on je istupio iz kolone, piša u uglu sobe, točno između komode i ormara. Zvižduće Marseljezu. Dijete to sve motri iz kreveta. Mali brežuljak i velike oči. Djed Mraz mu piški po igračkama. Monopoly, medo i He-man, sve zapišano Djedovom pivskom izlučevinom. Dječak se smije. Zna da to He-manu ne može ništa.
Kad misliš da ti se život raspada, dogodi se nešto prelijepo. I uništi te do kraja.
Dvanaesti Djed Mraz nosi kalašnjikov i puši mentol cigare. Zastane na tren, zakorači prema dječaku. Ztvarač škljocne. Podigne pušku i počne pucati rafalom iznad dječakovog kreveta, po zidu i velikoj slici. Komadići žbuke i stakla zaspu dječaka po licu, očima, niz vrat. Djedica se lagano vrati na svoje mjesto u koloni, krenu dalje.
Nasloniš se na zid. Udišeš i dalje te društvene pare. Dođe ti začepiti nos i premotati traku.
Trinaesti Djedica oduševljeno se nasmiješi i namigne dječaku, pokazuje palcem gore u znak odobravanja. Nije primijetio, vadio je staklo iz očiju. Dosadili su mu Djedovi Mrazovi, pogotovo ovi koji se stalno češkaju po guzici. Pokuša zaspati, ali shvati da ne može zatvoriti lijevo oko. Kapak je raskidan. Kakav divan poklon! Sada će biti kao pravi pravcati kauboj, spavati s jednim okom otvorenim i biti uvijek na oprezu. Sve to samo zato jer je bio dobro i poslušno dijete. Odgajateljica nije lagala.
Na rubu nečeg predubokog. Smiješno kako se ponekad teško sjetiti riječi. Jednom je tu bila noć. Reci mi da je dovoljno voljeti jednom.
Post je objavljen 13.01.2006. u 09:13 sati.