Marketing
vratite nam crtić u 7 i 15
kad sam bila mala, prije nego sam postala velika, i prije nego su ga ukinuli, i prije nego su dobavili ove neke okate japanske crtiće, i prije vremena teletabisa, i prije vremena pokemona, digimona, kojekakih drugih mona, ovog onog..., sedam i petnaest bio je doba dana kada su se obavezno prekidale sve radnje jednog više-manje normalnog djeteta, izlazilo se iz pijeska, trčalo se u kuću, pralo se ručice (ako je bilo vremena za to, i ako se baš nije moglo uteći strogom maminom pogledu i prstu koji je pokazivao prema nekom izvoru vode), palio se televizor (ako već nije bio upaljen by osoba u - obavezno!! - adidasovoj trenerci koju djeca od milja zovu tata) i sva pažnja u tom trenutku usmjeravala se u petominutni animirani svijet dobro znanih nam junaka.
jebate, kolka rečenica.
a evo, stari porfesor baltazar oglasio se opet.
u vidu peticije.
i neka je.
svi se danas peticiraju, može i on. što ne bi?
ja sam potpisala.
zašto?, pitate se..
ne pitate se, naravno... šta vas briga zašto...
al priča mora tako teći dalje - da osvarimo bar neku komunikaciju između čitatelja i autora teksta, jelte...
znači, vi se pitate:
a ja na to odgovaram:
/toliko o komunikaciji./
nije ni bitno.
peticija je tu.
ako se the force složi s nama, možda bude i crtić u 7:15 opet na teveu.
aj sad, dosta kenjanja.
akcija, samo akcija!
{ u trenutku objave ovog seravog posta, peticija je potpisana točno 11 500 puta. }
Post je objavljen 13.01.2006. u 09:46 sati.