Marketing
...ovdje ide naslov... ;)
Heh...po prvi put neću opisivati aktivnosti cijelog dana...LOL...weeeeeeee...dakle samo dio, ali odmah da upozorim - umrijet ćete čitajući... Danas popodne bila sam na kavi s dijelom razreda iz osnovne, zapravo dijelom cura. Od 16, došlo nas je devet...sve te cure viđam svakodnevno, ali bilo je zanimljivo vidjeti nas opet skoro na okupu...nekako vrate ti se svi događaji, sve uspomene... Sada kad razmišljam nikada se ponovno ne bih vratila u taj razred, ali lijepo ga se ponekad sjetiti...svih druženja, ekskurzija, «simpatija», provala, nepovratno izgubljenih prijateljstava, glupih djetinjastih ogovaranja...svih tih sitnih stvari koje nam zapravo toliko znače... Istovremeno shvatila sam koliko smo se svi promijenili u ove nepune dvije godine...ali i koliko smo zadržali mnoge osobine (uglavnom mane)...lol...jedna je cura koja je zapravo uvijek bila nekako «iznad svih nas» izjavila kako se osjeća kao uljez...kako ne pripada ovdje i kako nikada nije, kako joj je jadno gledati to ulizivanje...meni je to bilo smiješno...iskreno...čekaj malo, zašto si onda došla, zašto im to ne kažeš u facu, ni nije cilj bio ulizivanje, svi smo mi svjesni koliko više nismo povezani, koliko su to drukčiji svjetovi, drukčiji ljudi, ali daj, došli smo se sjetiti lijepih trenutaka kojih je bilo, čuti kako je kome, vidjeti koliko smo «odrasli» u odnosu na prijašnje godine...a to što se na takvom okupljanju osjećaš uljezom, tako je jer to sama želiš i jer si došla svjesno s nekim negativnim stavom...uglavnom...iako sam ranije morala otići s te kave zbog talijanskog ostala sam pod nekim dojmom...istina, nikada se ne bih ponovno vraćala u taj razred, jednostavno srednja i nova društva čine svoje, ali kad razmislim koliko zapravo ljudi prođe kroz naš život, koliko tih tzv. prolaznika uopće shvati koliko su nam nekada značili ili znače...khm khm...takve činjenice me mogu dosta ubedirati...ali onda se sjetim da zapravo to i je ono najvažnije...i upravo ta prolaznost čini sve tako dragocjenim...život je prekratak da bi se zaustavljali na nebitnim stvarima koje nas čine nesretnima...jednostavno trebamo iskoristiti svaki trenutak koji nam pružen, jer u suprotnom čemu sve?!...
P.S: Kupid samo djelomično nije uspio, ali hoće... :D
Post je objavljen 12.01.2006. u 23:59 sati.