Ovo je kratki izvadak iz moje teorijske tekice. "Urbani ratnik" je naziv te teke u kojoj zapisujem svoja razmišljanja o aktualnim religijskim pitanjima. Tako se zove jer zagovaram novi pristup starim tradicijama- urbani ratnik je , zapravo, pojedinac koji se bori u suvremenom svijetu za vječne i neprolazne ideale ljubavi i altruizma. Proizašao iz srednjevjekovnih vitezova- lutalica, današnji lovci na zmajeve moraju imati dovoljno hrabrosti da, po uputi Svetog Pavla Apostola "obnove svoje um" i na taj način se sukobe s nadolazećim hordama zla....
Ponekad mi netko postavi pitanje zašto apstiniram, ili još bolje pitanje: zašto ne šutim da apstiniram. Pitanje je na mjestu ali odgovor je poprilično dug i detaljan te često puta znam zamoriti samog sebe kada ga objašnjavam. Seksualna apstinencija jedna je od najtežih praksi u vjerskom životu i činjenica je da se ona već odavno smatra čak i sindromom psihičke neuravnoteženosti. Iako sa strane svako toliko zapišem nešto o tome, pokušati ću u ovom kratkom tekstu osvrnuti se na stvarne razloge i društvenu situaciju kako u Crkvi tako i u svijetu.
PRVI STAVAK: CRKVA VAM NEĆE POMOĆI
Crkva je moćna i važna u ovome svijetu, ali rijetki su oni koji imaju hrabrosti prihvatiti pravo stanje i praksu Crkve. Crkva je u Hrvatskoj uzela poziciju praktički jednog od temelja nacionalnog identiteta te brani više nacionalne interese od nekih drugih.
Otprilike 85 % hrvatskog stanovništva smatra se Katolicima. Ukoliko im kažete nešto protiv toga, naljutiti će se na vas i smatrati vas komunistom jugo-nostalgičarom. Ali postoji jedna kvaka: u papinskoj enciklici «Human Vitae», te u Katekizmu Katoličke Crkve podcrtano je i naglašeno da svaka osoba koja koristi kontracepciju je automatski ekskomunicirana iz Crkve- ne smije pristupiti sakramentima te oni ne djeluju na nju. Ekskomunikacija za katolika je duhovna smrt, raspad duhovnog života, prekid duhovnog sazrijevanja, kraj duhovne obnove te –po svim teološkim shvaćanjima spasenja- osuda na vječno prokletstvo u paklu. Ako tako postavimo stvari dolazimo do jedne problematične činjenice koju si Crkva ne usudi priznati: u Republici Hrvatskoj nema toliko mnogo katolika koliko ekskomuniciranih katolika. Ali Crkva mudro šuti sa strane ignorirajući ovaj problem shvaćajući da bi agresivniji pristup ovim praksama bio opasan za njen utjecaj. Iako je kontracepcija zapravo mnogo veća opasnost od homoseksualizma, naime po apostolskoj predaji kontracepcija je grijeh po težini odmah nakon abortusa. A svi znamo da se mnogo više hetero-parova druži s kontracepcijom nego gay populacije. Teme abortusa i kontracepcije obraditi će se u jednom od idućih postova. Danas je svaki čovjek sam sebi Crkva i najčešći je argument «Ja znam da je Crkva tamo ali ja se sam s Bogom sve dogovorim.» Etički relativizam kojim se stvaraju različiti, pa i nepoželjni, fenomeni u društvu u konačnici nije ništa drugo nego svojevrsna nepripadnost niti nekoj organiziranoj religiji niti nekom etičkom kodeksu. Djevičanstvo unutar Crkve je prešućeno, smatra ga se potrebnim ali se izostavlja njegova važnost ( iz vrlo praktičnog razloga: samo još ultra-konzervativni svećenici smatraju djevičanstvo društveno korisnim ) za religijsku prirodu bića. Takva praksa Crkve izložila je mene kao djevca na sam rub društvene organizacije. Djevci ne pripadaju nigdje- nemaju svoje klubove- osim ako ne spomenemo katoličke udruge poput «Mladeži Alojzija Stepinca» u kojoj vjerojatno ima mnogo hrabrih mladih ljudi, ali zar se mora biti njihov član da bi se pronašlo ljubav? Jednako tako to je svojevrsno bježanje od problema, gdje bi se, umjesto da se zalaže za djevičanski ideal- zatvorilo u jednu grupu i unutar nje društveno djelovalo. Crkva je ta koja mora od svojih vjernika zahtijevati ozbiljniji pristup vjeri- a u trenutno Crkva niti ne razmišlja o tome. Crkva je ta koja mora podvući crtu i reći da se treba pridržavati pravila u praksi- ali tako bi se izložio podosta težak položaj Crkve u duhovnom kontekstu ovog i svih ostalih naroda.
Da li bi Marko Perković Thompson uspio biti desno-orijentirani pjevač kada bi na svom koncertu, s medaljonom svog sveca zaštitnika, punom stadionu rekao da svi moraju apstinirati od seksa prije braka? Kako bi na to reagirali mačisti i ljudi skloni ekstremizmu u njegovoj publici? Da li bi se oni veličali u svojoj apstinenciji i u svom djevičanstvu? Da li bi imali hrabrosti reći pred svijetom da su djevci i da to pokušavaju ostati?
Na ta pitanja možda bih mogao odgovoriti, ali pitajte radije Don Kaćunka, Don Ante Bakovića, Don Vinka Kustića i Jelenu Brajušu.
Nastavit će se....
Post je objavljen 12.01.2006. u 22:49 sati.