''Zar nebi bilo lijepo kada bi mogao otici ma bar na jedan dan u Pariz.. ''
''Kako bi bio sretan kad bih stajao na pješčanoj plaži u Kaliforniji i hladio nožne prstiće u oceanu.''
Koliko ljudi na dan pomisli na tako nešto.. oni željni putovanja, pustolovina, izleta, upoznavanja sa još nepoznatim okolnostima i ljudima.. A nemogu si to priuštit..
Zamislite kak bi to bilo lijepo kada bi vas dok šetate ulicom zaustavila neka nepoznata osoba i upitala: ''Želite li samnom do Londona?'' ili da vas prijatelj upita: ''..gle ide mi se do Finske.. nikad nisam bio tamo a tražim nekog tko bi mi pravio društvo.., evo netrebaš ništa platiti samo idi samnom''
Zar nebi bilo lijepo kada bi ljudi bili tako otvoreni, srdačni, i dobronamjerni.. djelili sve sa drugima.. ja znam da bi mi to pasalo..
Znam da je i ljudima problem ne samo davati nego i primati pa bi puno ljudi odbilo bilokakvu ponudu za takvu ''pustolovinu''.. Al znam za sebe da bi sa nekim koga poznam(čitaj prijatelj-ica) svakako riskirao i otišao.. zašto ne?
Ima i druga varijanta.. ideš negdje, gdje bi svi htjeli barem jednom otići.. recimo New York.. svi kažu kak bi htio samnom.. Htio bi i ja da imam mogučnost da povedem te ljude sa sobom.. ma makar zasad samo jednu osobu.. pa sljedeći puta nekog drugog.. znam da kad bih imao tu mogučnost birat, da ili ne nekog povest sa sobom zasigurno bih birao da!
Pitam ja sad vas, jeste li vi tak spremni pristat na putovanje da vas pita poznanik/prijatelj-ica i krenete na ''izlet''? I jel bi poveli nekog, tko ima veliku želju ići tamo gdje vi idete, da imate tu mogućnost..??
Post je objavljen 12.01.2006. u 22:52 sati.