Ovo su moje dvije nedugo napisane pjesme
JUTRO
Vjetar ljudima izobličuje lica
Krade i raznosi tugu gradom
Lišće u praznini nemira
Ugušen je svaki pjev ptica
Granje na ulicama
Hodajući,susretnem čežnju.
PJESMA NAŠEGA DRUŠTVA
Razmišljam
Što bih mogla reći
I tada kažem nešto
Pomisleći kako sam trebala šutjeti
Ali nitko me nije čuo
Svi o nečemu razmišljaju
I tada netko nešto kaže
Već se zasramivši toga
Ali nitko ga nije čuo
Jer je svatko nešto pričao
I nitko nikoga nije čuo
I opet svatko šuti
Razmišljajući
Nadajući se da ga nitko nije čuo.
Post je objavljen 12.01.2006. u 22:31 sati.